Pokret za oslobođenje životinja
Zahvaljujući ubrzanom napretku znanosti i tehnologije, suvremeno društvo danas se mora suočiti s brojnim dilemama koje se odnose na pitanja morala i etike; samovoljno preuzevši na sebe ulogu i odgovornosti boga, čovjek se našao u situaciji u kojoj više ne mora strepiti od sila prirode i gdje nema potrebe za ikakvom zaštitom. Budući, da živimo u dehumaniziranom kapitalističkom društvu u kojem vlada neka vrsta "ekonomsko-tehnološkog terorizma", prirodi je nužno potrebna zaštita od čovjeka. Jedino svjesni brige za vlastiti okoliš, možemo sebi i planetu osigurati budućnost.
Suvremeno industrijsko društvo prema prirodi se oduvijek odnosilo kao prema objektu, uništavajući i ugrožavajući time temelj svoje slobode i postojanja. Postojeća kriza okoliša proizvod je cjelokupnog kapitalističkog sistema koji stavlja profit iznad svega ostaloga, pa i života. Paradoksalno je da se ljudski rod poziva na vlastiti napredak, koji tolerira onu tradiciju po kojoj bez ubijanja životinja i mesa, čovjek ne može preživjeti. Čovjekova nadmoć ne može mu donijeti napredak, ako se njome služi kao sredstvom ugnjetavanja ostalih bića i uništavanja prirodne raznolikosti. Takvo ponašanje ljudima nije donijelo nikakvu korist, već se vratilo s posljedicama koje trajno oštećuju zdravlje i kvalitetu ljudskog života.
Pokret za oslobođenje je zahtjev za zaustavljanjem predrasuda i diskriminacije životinja. Ljudski stavovi koji počivaju na prevladavajućim predrasudama, posve su iracionalni i služe kako bi osigurali privilegije onoj skupini koja vrši eksploataciju ne-ljudskih bića radi vlastite koristi. Životinje ne postoje da bi služile interesima ljudi.
Moralno je nedopustivo nanositi bol, patnju i smrt bilo kojem ljudskom i ne-ljudskom biću. Ljudi se ne mogu prema životinjama odnositi onako, kako se ne bi odnosili prema drugim ljudima. Kao što rasisti smatraju da su pripadnici njihove rase superiorniji u odnosu na pripadnike druge rase ili seksisti koji vjeruju da su pripadnici njihovog spola superiorniji u odnosu na pripadnike suprotnog spola, tako je specizam, prema kojem pripadnici vrste Homo sapiensa smatraju da su superiorniji u odnosu na bilo koju drugu vrstu, još jedna vrst paradigme, neprihvatljiva današnjem modernom društvu. Ove su razlike biološkog, a ne moralnog karaktera. Ne postoji superiornija vrsta, a svatko tko misli drukčije, živi u predrasudama poput rasista i seksista.
Ljudi i životinje nemaju ista prava. Među njima postoje razlike, ali prihvaćanje te činjenice nije prepreka za proširenje principa jednakosti na ne-ljudska bića. Pravo na jednakost ne znači jednak tretman, nego prihvaćanje različitih bića koja zahtijevaju drukčiji tretman i prava. Svi koji sudjeluju u pokretu za oslobođenje životinja svjesni su ograničenja. Prije svega, potreban je daleko veći angažman, budući da životinje ne mogu protestirati u svoje ime. Osim promjena prehrambenih i jezičnih navika, potrebno je odbaciti jedan dio zapadne kulture, u kojem je specizam duboko ukorijenjen.
Kritičari i skeptici sigurno će pitati, ima li pokret za oslobođenja ikakvih šansi protiv duboko ukorijenjenih predrasuda, navika i privatnih interesa? S obzirom na brojne promjene, koje se očituju u širenju pokreta, razvoju svijesti i suosjećanja prema ne-ljudskim bićima, razumijevanjem i uspostavljanjem veza između vegetarijanstva i ostalih pokreta, možemo biti optimistični.
Post je objavljen 28.01.2006. u 19:43 sati.