Posljednjih dana mnogi su zabrinuti zbog pobjede "Hamasa" na izborima u Palestinskoj Autonomiji! Sta ce sada biti? Je li to kraj mirovnog procesa? - vecina se pita, a meni neki prigovaraju da se bavim sporednim, nevaznim stvarima (na blogu) i nista ne pisem o toj vaznoj temi. A ja samo odmahujem rukom, jer ako mi je dano birat temu o kojoj cu razmisljat, onda su mi kosarka i jagode puno milije od izbora u bilo kojoj zemlji. Ne treba ici daleko u povjest i prisjetit se da je Izrael bio u puno gorim situacijama u odnosu na okruzenje, nego li ce biti sutra kada "Hamas" preuzme vlast. Uostalom, nitko ne zna hoce li tada "Hamas" nastaviti prakticirati teror, ili ce po onoj "sta nismo vidjeli od tamo - vidimo odavde" promjeniti kurs i postati partner u mirovnim razgovorima, jer samo tim putem ce konacno doci do drzave i medjunarodnog priznanja. Osim toga valja voditi racuna i o tome da su centri odlucivanja na Bliskom Istoku (a i u vecini ostali svjetskih regija) pod izravnim utjecajem najjace svjetske sile, koja sve to skupa promatra kao folklor, pa zasto ne bih i ja! Radje sam jucer, na njegovu 250-tu godisnjicu rodjenja, slusao malo Mozarta i (u svoj mojoj povrsnosti) jos i Beethovenovu "Kreutzerovu sonatu" koju je i Tolstoj iskoristio kao naslov za pripovjetku u cijem epilogu pise da je "ideal savrsenstva (...) najpotrebnija i svima dostupna uputa moralnoga zivota ljudskoga, kao sto je kompas potrebna sprava za uputu morskome brodarenju; samo treba vjerovati i u jedno i u drugo." I ako sa takvom vjerom svaki glasac izidje na izbore, ali i svaki izabrani bude vodio, nema se cega svijet, pa ni ja, bojati!
S tim optimizmom spustio sam se do starog rimskog akvadukta u Cezareji gdje otkrih kojim su poslom otisla gospoda u frakovima s Darkovoga bloga
uvjeren da ce o i o njemu (akvaduktu) biti tamo mjerodavne rijeci, jer je samo kilometar udaljen od kafica pred kojem je gospodi dodijalo cekat konobora!
Post je objavljen 28.01.2006. u 18:24 sati.