Evo jedan moj romantični ispad zabilježen 1977.
Već su bili umorni od šetnje pa su odlučili sjesti na klupicu u parku. Sjela je lijevo od njega. Neko su vrijeme samo šutjeli. Šutjeli i gledali pred sebe. Bilo je predivno, sjedili su nasuprot vodoskoka koji je blještao punom ljepotom u ljetnoj večeri. Vjetar je lagano zaigrao zelenim granjem drveća koje se nadvijalo nad njima. Kapljice vode lupkale su poput tihe kiše. Uživali su u samom prizoru. Poželio ju je poljubiti, znao je da i ona to želi, ali je isto tako znao da ne smiju. Ona je bila u vezi. Najslađe je upravo zabranjeno voće. Pogledao ju je. Zelene oči su tako mirno gledale pred sebe, a onda se okrenule prema njemu. Vidio je svoj odraz na toj zelenoj livadi ljepote. Nesvjesno je podigao ruku i pomilovao ju po licu. Još ga je gledala onim istim dubokim pogledom u kojemu se negdje daleko mogla nazrijeti želja. Želja za svim onim što im je prethodilo. Iako je znao da to nije u redu krenuo je svojom glavom prema njenoj. Njene oči su se zaklopile, usne su zatitrale. Bili su nadomak jedno drugom. I jednostavno se dogodilo. Polagan, nježan spoj mekih usana. Zatvorenih oči polako su se ljubili. Osjetio je njene ruke oko svoga vrata, ali nije otvarao oči. Znao je da su i njene zatvorene. Vjetar je i dalje titrao, vodoskok je tiho lupkao i donosio idiličan ugođaj dugom, nježnom poljupcu. Ulične su lampe osvjetljavala dva mlada zaljubljena lica. Par usplamtjelih, ali gotovo mirnih usana. Taj jedan poljubac bio je sve, trajao je kao sama vječnost, eksplozija nakupljenih emocija izlila se u milovanju usana. I znali su da je to ono pravo, koliko god je bilo pogrešno, ispravnije nije moglo biti. Poljubac prave ljubavi.
Post je objavljen 28.01.2006. u 18:13 sati.