Danas me uhvatilo neko slatko ludilo. Od ranih jutarnjih sati batila su se jaja, dodavalo brašno, mljela orahe, topila maslo. Razlog...nema ga. Možda je dovoljno reći- jelo mi se nešto slatko. A kad se meni jede nešto slatko tad svi oslade brke. Tako da vrlo brzo moji kolači nestanu. Jednostavno ja dio ostavim za svoje ukućane a ostatak podjelim. Susjeda koja se danas vraća iz Rijeke biti će presretna kad na svojoj trpezi zatekne pjat sa kolačima. Mama i tata su popodne guštali uz kavicu. Jedan dio su dobila i djeca iz susjestva. Naravno i ja sam utažila svoju glad za slatkim. U tom naletu inspiracije i dobre volje načinila sam tortu (slika), dvije struce prhke makovnjače, dvije struce prhke orahnjače i kugluf od mirodija. Uspjela sam samo slikati ovu lijepu tortu za koju se valjalo potruditi, ostatak je već bio dobro načet kad sam nju išla slikat. Popodne je moj veseli suputnik već krenuo kako će priklati tu krasnu zvjezdicu ali odustao je na moj krik:Večeras nam stižu gosti! Brzinom munje je odustao i skladno rekako: Imaš pravo ljepše je kad se na trpezu iznese u komadu! Ha, ha on nije znao da ga varam u nadi da će moja zvjezdica potrajati do sutra. Još sam smislila kako nam dolaze naši prijatelji X. Y. Maloprije zvoni telefon i gle čuda zovu baš ti X Y i kažu: Naletit ćemo malo do vas! :)
Post je objavljen 28.01.2006. u 18:00 sati.