Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shpijunka

Marketing

Hair
Going Down

Me and Lucifer
Lucifer and me
Just like the angel that fell
Banished forever to Hell
Today have I been expelled
From high school heaven

Elevator going down
Going down

This is my doom, my humiliation
October, not June
And it's summer vacation
Such a disgrace
How can i face the nation?
Why should this pain
Bring me such strange elation?

Emancipation proclamation
Oh Dr. Lincoln
My head needs shrinkin'
Lu lu lu lu lu lu Lucifer and me
Doomed from here
To e-ter-ni-ty!

Everybody going down down down
Going down

Forgive me if I don't cry
It's like the Fourth of July
Thank God that angels can fly
Going down down down





današnji post govori
vam o tome
kako najprimjerenije reagirati
u vrlo kritičnim
i nadasve presmiješnim
situacijama

kao što i sami znate
život je pun
i prepun čak
kritičnih i
nadasve presmiješnih
situacija

nekad kritičnijih
a češče
presmiješnijih

a nigdje ne postoji
priručnik neki
ili bonton
za ponašanje u istima

i stoga
s anđelima i arhanđelima...
uf, to je neka druga brija
......

no uglavnom
kaj recimo napraviti
u slijedečoj situaciji

u predobrom društvu
naprimjer
gledaš
super neš
na nekom gledajučem mediju
naprimjer telki

kad odjednom
usred noći
naprimjer u pol četri ujutro
čist iznenada
sadnli se sruši
televizor
točnije
polica na kojoj
se isti smjestio
i ne samo on neg i zvučnik jedan
ne baš velik al glasan i težak

u jednom trenutku gledaš
kako isus pjevajuč tjera ljude iz hrama
a u drugom
pada polica
klizi telka
i još jedan zvučnik
srednje veličine
ali glasan
baš

scena čudnovata
biblijskih razmjera
moglo bi se reči

prva reakcija je
isusebože
a druga
iiiiiiissssuuuuuuuuseeeeeee

treća reakcija je otprilike
aaaaaaaaaaaaahahahahaaaaaaaaaahahahaaaaa

slijedeča...
skačeš na nožice
koje nisu baš stabilne
ne od straha nekog
od osvete s neba
već od smjeha
presmješnog

e sad upustva
kaj treba napravit

prvo
pokušati se u tom svom smjehu
ne tresti se baš previše
jer to nije dobro

drugo
držiš policu
dok tvoj frend drži telku

treće
prestat se smijati
četvrto
kad shvatiš da se nemreš prestat smijati
smanjiš trešnju izazvanu smijehom
i držiš tu prokletu policu
i vrištiš od smijeha

zatim
napraviš dem gud plan
a to je
uzeti sa police gornje
koja još uvijek stoji
podeblju knjigu
ili po potrebi više njih
te ih podložiti pod policu
kako bi ista bila malo više
hm....manje klimava
jer reč stabilna tjera te na
još veći smijeh
kad pogledaš prizor

naravno da treba paziti i na
to u kojoj pozi stojiš
dok

a) držiš policu jednom rukom
b) koljenom pridržavaš zvučnik
c) slobodnom rukom tražiš dostojevskog
il neku drugu knjigu
od milion stranica u tvrdom uvezu
te istu podlažeš pod policu
ili preko nekoliko njih

dakle treba biti obziran
i pokušat paziti
kak stojiš
jer se lako ljudi spetljaju
s tim rukama i nogama
kad sve pada
a ti se smiješ ko lud
a lud i jesi
jer je fakat bedasto kaj radiš

onda kad podložiš knjige
složiš ih još par s lijeve strane
od centra
jer računaš da desna strana drži
obrišeš znoj sa lica svog
još malo umireš od smijeha
pa odahneš
i sjedneš

pa popričaš malo s frendom
o smiješnosti cijele situacije
i popiješ malo soka

te taman kad si mislio da je
tvojim nevoljama kraj
začuješ još jedno
vuuuuuuuuš
i skužiš kak je fakin polica
skupa s telkom zvučnikom
i braćom karamazovima
opet otklizala

no sad je problem još veći
jer se osim za velecijenjenu tehniku
sad brineš i za knjige
jebiga

no dobro
poslije još jednog mini šoka
od jedne nanosekunde
slijedi provala smijeha
koja traje puno
puno
duže
naravno

boli te trbuh
trbušni rade bolje
neg da ih trbušnjacima
i spravama s teve prodaje
dovodiš u red

još te počne rezat malo
i gubiš dah
al držiš prokletu policu
a nemaš čime obrisat suzu radosnicu
smješkalicu
pa ne vidiš kaj radiš
a i da vidiš ne bi
puno pomoglo
obzirom
da polako
zapravo pobrzo postaješ
lagano neuračunljiv

pametno je pokušati
složit još malo debelih knjiga
pod vražju policu
no pametnije je pridržat
cijelo veselo klizajuće društvance
duboko udahnut i napravit plan

ahaaaaaa
plan veliš

možda da imam krišna ruke
njih dvanajst
bi i uspjela neš zmajmunirat
no ovak.......

četri ujutro
vrlo-kulturni-tip i ja
već plavi u licu
od nedostatka kisika
izazvanog
cerekanjem
i mudrovanjem
te teškim fizičkim radom
čitaj
zajebavanjem s policom
telkom
zvučnikom
i kućnom bibliotekom
pokušavamo napravit plan

između dva od šesto napadaja smijeha
vrlo-kulturan-tip
veli da ovo svakim trenutkom
sve više sliči
onom crtiću
di majstori
sve pokvare
a na to ću ja njemu
sve je pod kontrolom
imam plan

sad već zvučimo ko dva engleska
padobranca iz alo alo
glavno da ja plan neki imam

i opet smijeh
a niš još nisam ni rekla
pokušavam iznijeti na svjetlo......
mrak noći u četri ujutro
svoju genijalnu ideju

no brzo odustajem od iste
ne zato kaj bi bila loša
neg zato kaj toliko urlam od smjeha
i nemam zraka
da ju nemrem ni izgovorit

no srećom
vrlo-kulturni-tip
brzo donosi riješenje
za naš padajući
a opet rastući problem

plan je da bumo spustili
i telku
i zvučnik
i knjige
sve skup na pod
a polica nek ide
u vražju mater
jer za drugo i nije

aha
al još uvijek se smijemo
a kad se cerekaš
već preko pol sata
ko lud
onda je malo teže
tu brilijantnu ideju
nekak i realizirat

no ajde
ja bum zvučnik
on bu telku
karamazove bum spasila na kraju

jedva smo mi to nekak izveli
ne toliko zbog težine posla
koliko zbog ozbiljnosti situacije

a onda smo spasili sve to
i malo gledali u tu telku
koja nam je bila pod nogama

na kraju balade
nemreš vjerovat da đubre još radi

uglavnom eto
spasili smo što se spasit dalo
svi rekviziti su na broju
i neoštečeni
osim police
koja je nesretna bila
sve i pokrenula

a kako sve blesave priče
jednostavno moraju imati
i blesav kraj
takav ima i ova

ujutro
dolazi madr
i veli deca kak ste
a niste spavali
i nasmješi se
a mi čemo njoj
nismo spavali
pukla nam je polica
al se niš nije razbilo

i opet smijeh
al onaj presmiješni
a madr gleda s onim
bit će sve olrajd pogledom
i još mi veli nek se osjećam ko doma

okej, hvala
odgovaram zavaljena u fotelju
s nogama razhitanim po stolcu
ni bed teta
već sam vam i policu rasturila
i telku skoro razbila
a ni karamazovi nisu baš dobro prošli
pa fakat sam si komotna

uglavnom
od tog iskustva još dugo ne bum
došla sebi
a i ponton sam zaboravila uzet doma
no to je neka druga priča
za neki drugi put

i tako eto
ja bijadeh majstorica
za svinjarije
cijelu noć

e da još sam i neku kutiju
sa zekoslavom mrkvom
išla slagat
pa sam sjebala ručkice
al ovak bolje izgleda
al fakat

sva sreča da znam popravljat
police i slagat kutije
kad već ne kužim kuhanje
i te stvari
:)

baš ti hvala bože
kaj sam lepa
pametna
sposobna
i snalažljiva cura

kad bolje razmislim
fakat ne kužim
kak sam još uvijek među živima
biće da imam više sreće neg pameti
kaj i nije tak loše
opče
:)




Post je objavljen 28.01.2006. u 14:54 sati.