Ne znah prići
šumi pričljivoj
i bježah dalje od nje
sramom progonjen.
Ljubomoran
na riječi
što lako teku
ostadoh u gradu
sivom od smoga,
gušćim od magle
i težim od glavobolje.
Uporna je
i u glavu uskače
nekom slikom
što se ureže
jače i dublje
svakim sjećanjem.
Neka zdenac
pogleda sram
i oprosti što sam
često gluh na
njene riječi.
Neka oprosti
što nisam imao
znanja i hrabrosti
da ju zavedem.
Post je objavljen 28.01.2006. u 14:16 sati.