Marketing
Cezareja (kraj)
Došao je kraju i naš obilazak Cezareje, grada s rimskim kazalištem, palačom i amfiteatrom, termama i javnim zgradama iz bizantskog doba, križarskim građevinama opasanim zidom i s lukom koja je bila u uporabi kroz sva ta razdoblja i uz koju su rasla različita zdanja. Mogli smo se ovdje nauživati i mora, a ja sam ga mogao do mile volje snimati.
No, filmska je ekipa dovršila sve kadrove koji su im bili potrebni za budući dokumentarac, osim, naravno, onih podvodnih koje su ostavili za proljeće. Bilo je već poslijepodne, a snimatelji su protestirali govoreći da je kasno i da im se želudac buni.
Valjalo je, stoga, potražiti mjesto gdje ćemo nešto pojesti i napustiti razmišljanja o svemu što je ovo mjesto kroz povijest vidjelo. Nisu nas više toliko zanimali ni Herod Veliki, ni Pilat koji su odavde vladali, ni sv. Pavao, ni sv. Petar koji su ovuda prošli, ni Rabbi Akiva koji je ovdje mučenički umro, ni Origen veliki bizantski znanstvenik koji je ovdje izradio usporedno, višejezično izdanje Staroga zavjeta u šest kolona koje se zato i zvalo Hexapla, ni Euzebije, biskup ovoga grada koji je u 4. st. opisao život cara Konstantina i najraniju povijest Crkve, ni borbe što su ih ovdje vodili muslimani i križari, ni veliki kraljevi poput Rikarda Lavljeg Srca ili Ljudevita IX., niti vladari poput Saladina. Ne, sve je to pobijedila glad.
Zato smo, u potrazi za nekim restoranom, ponovno prošli pokraj »bosanske džamije« uz koju se nalazi mali kafić.
E tu sam ja na izmaku snaga odlučio snimiti ovo zanimljivo društvo u frakovima koje je, valjda, očekivalo da se pojavi nekakav konobar.
Budući da se konobar nije javljao, jedan se gospodin ispričao i odlepršao svojim poslom.
Preostala su trojica nastavila razgovarati i osvrtati se ne bi li dozvali poslugu. Kako ova nije dolazila, još se jedan gospodin nespretno ispričao i otišao.
Dvojica su sada, naravno, imali njega kao temu svoga razgovora, jer im se isprika baš nije činila uvjerljivom.
Na kraju je i po jednoga od njih došla njegova gospođa, te ga ne baš umilnim glasom uvjerila da krene kući.
Ostao je, tako, samo ovaj gospodin u fraku, još uvijek u iščekivanju konobara. Baš mu je trebala kava prije leta.
Mi smo ipak prošli pokraj ovog kafića i skrenuli u malo bolji restoran gdje su tako dobro pripremili lignje da vam to ne mogu opisati. Filmska ekipa časti.
Post je objavljen 28.01.2006. u 08:38 sati.