Opisujući stil sviranja Johna Bonhama odmah nam pred očima dolazi vizija gromovite snage koju je stvarao svojim sviranjem. Njegov doprinos rock glazbi je bio revolucionaran, a talent nedostižan i nezamjenjiv. Na kraju krajeva proglašen je najboljim bubnjarem stoljeća od strane tisuća kritičara i časopisa RollingStone. Bio je veliki prijatelj Roberta Planta još u djetinjstvu kada su svirali u bendu Band of Joy s kojim je imao par gaža i nekoliko demo snimaka. Kao što su drugi članovi benda miljun puta izjavili Led Zeppelin ne bi bio ni upola dobar bez njega. S John Paulom Jonesom činio je kičmu benda koja je sve ostalo činila mogućim. Koncerti su pokazali koliko je zapravo fenomenalan i kakve dobre improvizacije može napraviti. Jedna od tih je i Moby Dick koju je znao svirati i do pola sata. Mnogi imitatori su ostali frustrirani jer je on to radio s takvom lakoćom koju oni nisu mogli ni zamisliti. Njegov zaštitni znak je bila njegova desna noga (bas pedala) i munjeviti pokreti rukama. Tragično je poginuo 25.9. 1980 . Ugušio se u nakon što je povratio poslije uzimanja tableta i vodke u Pageovom stanu.Njegov sin je kasnije svirao na jedinim dvjema predstavama koje je Led Zeppelin odsvirao. Također njegova kćer i žena su vrlo talentirane i pjevaju. Grupa je odlučila da beznjega ne može i službeno se raspala 4.12.1980. R.I.P.
Post je objavljen 28.01.2006. u 01:17 sati.