nedjelja, 25.09.2005.
Jesmo li svi mi braća u Kristu???
U petak je Crkva slavila sv. Oca Pia iz Pietrelcine..kapucina koji je poznat po nadnaravnim duhovinim iskustvima i stigmama na mjesu Isusuovih rana. Ono što me se posebno dojmilo pod propovijedi u našoj Osječkoj kapucinskoj crkvi jest činjenica da je Otac Pio bio uvijek poslušan svojim nadređenima i svojoj braći kapucinima koji su mu zbog zavisti bili najveći neprijatelji. Zbog samostanskih ogovaranja bilo mu je zabranjeno slaviti misu te je većinom boravio u svojoj samostanskoj sobi, a bio je znakovit i po sakramentu ispovijedi. Jesmo li mi jedni drugima prava braća u Kristu ili smo poput ove samostanske braće da gledamo samo sebe i po svojoj sebičnosti sudimo druge?
Kaže današnje drugo čitanje:
…složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! (Fil 2, 2-4)
Bi li svijet bio drugačiji da se više brinemo jedni za druge a ne samo za sebe? Polazim od sebe i sjetim se da sam puno puta mislila da me ugrožavaju oni koji su bolji od mene, te sam zbog svoje zavisti bila ogorčena na sebe i ljubomorna na druge. Takvim stavom padala sam, a ne rasla! Znamo li mi biti sretni jedni zbog drugih? Znamo li biti maleni, a druge smatrati velikima ili uvijek nastojimo veličati sami sebe? Oni koji su uistinu veliki daju svoj život kako bi služili drugima i nisu veliki zato što sami sebe veličaju već zato što drugi govore o njima. No na kraju uvijek treba reći sluge smo beskorisne bili hvaljeni ili hvalili jer hvala je samo voda vrh pijeska kako kaže Šenoa.
- 14:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #
auuu sto su ti sitna slova... oci me bole.. ma tko ti je dizajnirao ovo... ha? (super leptir 30.09.2005. 04:43)
I meni se svidjela ta propovjed. Posebno taj dio o poslušnosti. Svaka mu čast. (snorky 30.09.2005. 12:44)
Jel ono tvoja pjesma sa strane? ak je - dobit ces batina :-) Super je. (snorky 30.09.2005. 12:46)
ovaj blog pravi je duhovni kutak :) (sVaTkO jE pOsEbAn 02.10.2005. 13:04)
ne! :) (super leptir 02.10.2005. 13:52)
di si nestala? (snorky 13.10.2005. 16:07)
četvrtak, 15.09.2005.
...UZVISI SVOJ KRIZ..
Simbol krscanstva jest kriz i mnogi ga imaju u svojim kucama i nose oko vrata..no sto je zapravo kriz i sto on prikazuje…nekako sam se navikla gledati Gospodina pribijena na kriz i cesto to u meni ne budi nikakve osjecaje. Onda se sjetim Pasije i tako stvarnog prikaza muke i smrti Isusove, bolnog izraza lica kada su Mu čavli zabijani u ruke i noge..tuznog pogleda ..i oprosta je ne znamo sto cinimo..
Pavao u poslanici kaze cime da se hvalim doli krizem Gospodina nasega Isusa Krista. Sto je to kriz za mene. Cesto pomisljam kako je kriz ono sto mi ne ide u zivotu, gdje redovito kiksam, gdje sam slaba i to nastojim sakriti, negdje zatrpati pod tepih da drugi nevide. To je nesto kao slaba tocka i ako to drugi otkriju osjecam se ugrozeno, tuzno, uplaseno i imam potrebu braniti se... No Pavao kaze cime da se hvalim, ne od cega da bjezim..hvaliti se krizem…hvaliti se slabostima…je li to moguce. Svatko je svjestan svojim slabosti i redovito bjezi od njih..ja prva..no pokusavam ih prihvatiti..pokusavam se prihvatiti takvu kakvu me Bog stvorio, kakvu me zamislio..jer sa sam Bozji dar i Njegovo dijete..i lakse je zivjeti kad pomislis da te Gospodin bas takvog zelio i da bas sa svim tim tvojim sposobnostima i nesposobnostima ima veliki plan..lakse je biti otvoren ljudima kada prihvatis sebe jer ako ne mozes prihvatiti sebe i voljeti sebe kako ces onda prihvatiti i voljeti druge ljude. Kada drugima iznesem svoje slabosti imam osjecaj da oni uviđaju kako sam od krvi i mesa, kako nije samo njima tesko vec i ljudima oko njih, kako dijelimo istu sudbinu i da ce nas biti lakse ako krenemo dalje naprijed zajedno..jer svim smo braca po Kristu i po krizu..no kriz je zapravo prikaz ljubavi Gospodina za nas gresne ljude za koje On daje svoj zivot jer je ovdje da sluzi a ne da bude sluzen..stoga sto mi preostaje vec sebe svakoga dana iznova prihvacati kako bi se drugima mogla darovati...
- 23:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
kao prvo predivna razmisljanja imas, a kao drugo potpuno si pogodila u vezi onog oprastanja... :) drago mi je sto ima jos jedan vakav blog (super leptir 18.09.2005. 15:42)
Baš super. I ja sam tako razmišljao o križu, ali hvala što si me podsjetila da to nije tako. "...cime da se hvalim doli krizem Gospodina nasega Isusa Krista..." Super!!! (snorky 30.09.2005. 12:35)
subota, 10.09.2005.
Nakon tjedna šutnje
Kada sam otvorila ovaj blog bila sam puna ideja i vizija no sada kad treba pisat čini se fali motivacije. No bit će bolje s vremenom jer upravo ovaj tjedan sam počela raditi tako da umor uvijek prevlada. Evo odlučila sam pobijediti san i napisati koju pametnu..
Čudno je to, cijelo ljeto jurim neki posao i ništa sad dobijem posao i opet mi ne odgovara. Nije da je posao loš, niti da sam ja lijena - ako ste to pomislili slučajno,već se stvari brzo pretvore u monotoniju, a čini se kako smo mi ljudi ili ti ljudska vrsta poznati po tome da u svemu tražimo neki dublji smisao. Meni ga je potkraj ovog tjedna bilo teško pronaći, tako da se u ovih pet dana odvijala borba između dobrog i lošeg raspoloženja kao valjda i kod svih ljudi..kako je posao relativno jednoličan: čišćenje knjiga od prašine za knjižnicu na faksu; počela sam misliti kako je ljudima koji cijeli život rade na traci, žive od toga i uopće se ne bude...klik pada mi na pamet zašto...pa treba živjeti a to ne ide od zraka... e a sad treba razviti osjećaj odgovornosti jer neće uvijek mamica i tatica financirati svoju kćerkicu već usisavač u ruke i navali u prašinu a kad monotonija pokuca sjeti se para, stisni zube i izdrži još 3 tjedna....
Pozdrav i Božji Blagoslov
- 00:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
bog već spava,ajde i ti u krpe.... ( 10.09.2005. 00:36)
On nikad ne spava u to budi siguran, a ja već tjedan dana ako nisi primjetio spavam na blogu ( 10.09.2005. 01:01)
subota, 03.09.2005.
U početku stvori Bog nebo i zemlju. (Post1,1)
Pozdrav svim blogerima meni znanim i neznanim. Početak je uvijek najteži, bar se meni tako sada čini. Nemam jasnu sliku što ću i kako. Ali nadam se da će se kroz ove moje male tekstiće nešto iskristalizirat, pa ćemo zajedno saznat kako će to ispast. Namjerno sam započela s prvom rečenicom iz prve knjige Svetoga Pisma. Hm možda je Bog stvarajući nebo i zemlju, pa zatim i mene nakon nekoliko tisuća godina, planirao i ovaj blog tko zna, no nadam se da će mi i On biti na pomoći pri pisanju i snalaženju jer nisam baš stručnjak na ovom području kao neki moji prijatelji čije blogove sam posjetila..
Toliko za sada... :-)
..Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva...
Post je objavljen 28.01.2006. u 00:26 sati.