Malo je ljudi,koji ostavljaju takav utjecaj na svoju okolinu svojim djelovanjem,načinom života i onime što su spremni pružiti drugima,a jedan od njih je svakako pater Stanko Juraj Banić.Prošla je godina i po,otkako ga je Bog pozvao k sebi.Na sam spomen njegova imena,osobama koje su ga poznavale obasja se lice i svatko od njih ima nešto lijepo i plemenito reći o tom velikom čovjeku.Ostavio je svijetli trag tamo gdje je djelovao.Lijepo je rekao,jedan svećenik,da je pater Stanko bio dobri duh grada Bjelovara.
Bio je jednostavan redovnik svećenik, skroman, ponizan,čovjek finoće,takta i kulture, pristupačan svakom čovjeku. Iznad svega rado je pomagao siromasima i ljudima s ruba. Bio je pun vjere u dobroga Boga i s tom vjerom unosio je oko sebe kršćanski optimizam. Bio je uvijek dobre volje, radostan i nasmijan. Oni koji su došli u kontakt s njime znali su kazati: Ovo je svet čovjek. Tu svetost su oni koji su s njim živjeli osjećali i doživljavali. Rekli su za njega da je bio najtočniji i najdarežljiviji svećenik u cijeloj nadbiskupiji.Posebno je poznat kao ispovijednik,znao je ispovijedati satima i vjernici su željeli baš kod njega ići na ispovijed,a ne kod drugih.Puno je radio duhovno na sebi,provodeći život u dugim molitvama,adoraciji,svakodnevnom Križnom putu i kontemplacijama.Imao je vremena i za župljanje,bio je poznat po dobrim savjetima i rješenjima za mnogobrojne probleme.Propovijedi su mu bile zanimljive, često je u njih uključivao poznate povijesne osobe.
O. Stanko Banić se od svoje mladosti bavio pjesništvom.Objavljivao je pjesme u brojnim časopisima,a puno je ostalo u rukopisu.Bio je i urednik Glasnika sv.Franje.Napisao je priručnik za vjeronauk za predškolsku i školsku djecu,koji su jako dobro prihvaćeni.Dobio je nagrade:Javno priznanje RH, Bjelovarsko - bilogorske županije, Grada Bjelovara i Hrvatskoga katoličkoga radija,Caritasa i Red Danice s likom Katarine Zrinski.U Bjelovaru je dobio ulicu i objavljena je knjiga o njemu.Njegov sprovod bio je najveći u povijesti Bjelovara,samo je svećenika bilo oko 70!
Kratki životopis
Rodio se 1. travnja 1917. godine u Gračanima kraj Zagreba.Išao je u školu u Zagrebu i Varaždinu,a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju 1942. godine. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od 1942. do 1945. pohađa Filozofski fakultet u Zagrebu. Apsolvirao je pedagogiju, hrvatski jezik i književnost, filozofiju i ruski jezik. Komunistička vlast mu ništa od navedenog nije priznala.U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra klerika u Zagrebu,zatim vikar samostana i kapelan u Iloku, upravitelj Trećeg reda i vođa ministranata u Bjelovaru,a u Vukovaru od 1948. do 1954. obavlja službu gvardijana i župnika te istodobno predaje vjeronauk na osnovnoj školi i gimnaziji.Zbog branjenja kardinala Alojzija Stepinca bio je u kaznenoj vojnoj brigadi u Rodoču povrh Mostara na prisilnom radu. Temperatura je iznosila 40° i više stupanja Celzija. Uz to, stavili su ga da radi s informbiroovcima koji su ga na sve načine mamili da izgovori nešto što bi se iskoristilo protiv njega. Godinu dana kasnije zabranjen je vjeronauk u školamna. Pater Stanko odmah je organizirao vjeronauk u crkvi. Nakon nekoliko dana opet je pozvan na sud. Bez mogućnosti novčane kazne osuđen je na dva mjeseca zatvora.Od 1954 g. bio je magistar novaka u Cerniku kod Nove Gradiške sve do 1966. godine,uz to i zborovođa polifonog pjevanja i magistar koralnog pjevanja.
Na provincijskom Kapitulu Provincije u Samoboru početkom srpnja 1972. izabran je p. Stanko Banić za provincijala (najviši položaj za franjevce u RH),na šest godina. S dužnošću provincijala bila mu je povjerena i dužnost voditelja gradnje crkve i samostana sv. Križa u Sigetu u Novom Zagrebu.Tu je imao puno problema s traženjem kredita,no uspio je. Po završetku šestogodišnje službe provincijala postaje vikarom Provincije i župnikom Presvetoga Trojstva u Karlovcu.Od godine 1980. na dužnosti je župnika novoosnovane Župe sv.Antuna Padovanskoga u Bjelovaru.Od 1981. do 1990. vršio je službu župnika i službu predstojnika samostana.Poslije 1990.g bio je kapelan,a kasnije je i u mirovini ostao u Bjelovaru.Župu je postavio župu na visoku razinu.Bjelovarski Caritas bio je najaktivniji u Hrvatskoj, odmah poslije zagrebačkoga. Umro je na prvi petak u lipnju 2004.g.u 88 godini.Veliku je pozornost za života posvećivao pobožnosti devet prvih petaka i pet prvih subota. Završio je život na zemlji.onako kako je molio Isusa. Do zadnjega trenutka bio je na nogama i posebne njege nije trebao.
Par njegovih pjesama:
Slava Bogu na visini
Bože,Ti nam zemlju stvori
i nebeski plavi svod.
Zato slavu Tebi ori
nebo,zemlja,ljudski rod.
Vjerujemo,Bože,u Te,
ljubimo te snagom svom.
Vodi nas kroz zemske pute
u nebeski vječni dom.
Za nebo smo stvoreni
Dragi Bože,Ti nam spremaš
vječni život u nebu.
Ništa više za nas nemaš,
Dao si nam sreću svu.
Predivno je s Tobom,Bože,
u nebu prebivati,
na zemlji se samo može
slatko o tom snivati.
Pjevamo Ti hvalu stoga,
ljubimo te dušom svom.
Nakon žića zemaljskoga
primi nas u vječni dom.
Tko se rado moli
Tko se rado moli,
liječi muke,boli,
slavi dragog Boga,
ljubi bližnjeg svoga.
Tko se rado moli,
Isusa on voli,
marljivo on radi,
nebo sebi gradi.
Post je objavljen 27.01.2006. u 22:59 sati.