Danas sam imala tonu posla, neke komplikacije, nestali neki papiri, pa sam se smrznula od frke da sam nešto masivno zabrljala i da sam kriva... (Srećom, nisam bila) A i sva sam nekako u bedu...
Naime, Ona zaista nije došla na onaj meeting s curama s faksa, i sve je bilo ok do trenutka u kojem je jedna frendica pitala u kakvom smo Ona i ja sad odnosu. Moj odgovor je, naravno, bio "Apsolutno nikakvom". I onda se razvio razgovor u kojem su one meni pokušavale objasniti da se nalaze u vrlo nezavidnoj situaciji u kojoj praktički moraju birati između nas dvije kad god se nešto dogovaraju (tipa za nalaženja tog tipa), a to ni najmanje ne žele, a ja sam njima pokušavala objasniti da to sve skupa nije bila moja odluka, da nisam JA nego ONA željela da to završi tako da više apsolutno uopće ne budemo dio života jedna drugoj, i da će negativna vibra i teška atmosfera koja se javlja u društvu čim smo nas dvije u isto vrijeme na istom mjestu postojati dokle god jedna od nas dvije ne odluči prva početi komunicirati s onom drugom (što se dogoditi neće nikad), barem dok smo s ostalima u društvu, ili dok se nas dvije o tome tako ne dogovorimo (a baš nas ne vidim u razgovoru ugodnom - nakon svega, ne).
Ne vjerujem da su razumjele. Možda jedino Diva i Zvijezda, koje znaju praktički cijelu priču (kažem praktički jer čak i nijansu više od njih zna Brady, a jedino Joe zna sve), ali ostale cure (nazovimo ih Xima, Vila i Koka), sumnjam.
I tako sam ja razumijevanje, utjehu i podršku potražila na onom izvoru na kojem je uvijek ima u izobilju - kod Joea. I nakon razgovora s njim (koji je trajao... i trajao... grozno sam pričljiva i inače, a kad me nešto muči, strašno nešto kako me teško ušutkati...), donijela sam odluku... Odluku da ću ja biti ta koja će napraviti prvi korak za dobrobit cijele ekipe!
I tako sam Joj danas ujutro poslala mail, u kojem sam napisala da mislim da bismo trebale porazgovarati ne zbog ijedne od nas dvije, već zbog cura, i pitala ju ima li 5 minuta vremena poslije posla (da se činjenica što radimo u istoj firmi bar jednom pokaže kao korisna!). Odgovor sam, naravno, čekala satima (ne onako ovisnički pogledavajući svakih 5 min na mail, doduše, ali ipak s velikom zebnjom što će odgovoriti), a i onda nije donio ništa pametno, već samo informaciju da nema vremena (što sam u biti trebala i očekivati, poznavajući Ju) i pitanje što je s curama. Razočarana, ali s namjerom da to ne pokažem, odgovorila sam nešto uvijeno, jer o takvim stvarima zaista ne volim raspravljati putem maila, poruka i sl., i rekla joj da javi kad bude imala vremena.
Što, iskreno, sumnjam da hoće.
Ne znam. Čini mi se kao da sve što pokušam s namjerom da popravim stvari, BAR NEŠTO od stvari, ne samo što se tiče Nje već i drugih (ali sad mi je ona u fokusu), propada i ne uspijeva, kao da svaki moj trud završi najobičnijom katastrofom. Kažem, nema to veze samo s njom, i druge stvari me muče o kojima nemam volje sada pisati...
Baš sam u nekom bedu danas:-(
Post je objavljen 27.01.2006. u 17:15 sati.