Svatko od nas se ne sjeća pojedinih događaja iz svog života.
Jednostavno nam memorijska kartica nije dovoljno velika.
Zato imamo prijatelje, rođake i užu obitelj.
Oni će nas sjetiti da smo se panično bojali leptira kad smo imali 6 godina, da nam je u prvom razredu bilo bolno dosadno, da smo se napili ko majka zemlja i plesali na stolu u nekom baru u Češkoj na maturalcu.
Mnoštvo stvari kojih se ne sjećamo bile su davno, pa su se izblijedile,
ofucale, raspale. Možemo slušati o njima kao da se radi o nekom
drugom, možda tek s malom dozom neugodne zbog djetinjih
svinjarija,durenja,opsesija i sličnog.
No postoje i stvari koje smo učinili pri punoj svijesti, a za koje nam
kasnije jednostavno ipak nije jasno kako su se dogodile, tko je bila ta budala koja ih je svjesno izvršila i kako se svijet nije raspuknuo u tisuće komadića.
Želimo sresti sebe iz tog vremenskog razdoblja i pošteno ga pretući.
Taj krele je spavao s pogrešnom osobom, digao kredit, slupao auto,
upisao bezvezni fakultet, nosio capri hlače koje mu nikako ne stoje,
zaposlio se u kafiću,sterilizirao psa i slične gadarije.
Ako je greška ostavila dugotrajne posljedice to nam daje mnogo materijala za godine krivnje,muke i predbacivanja.
Ako se zemlja ipak nastavila okretati i nakon tog kolosalnog izljeva gluposti, možemo doživjeti vrlo prikladnu amneziju i nakon nekoliko godina se uvjeriti da se sve to nikad nije dogodilo.
Trenutno radim na planu popravljanja nekoliko gafova iz mlađih i neshvatljivo glupljih dana.
Nije zabavno.
Ipak, počela sam shvaćati da je važno (pokušati) oprostiti sebi.
Na taj način čuvate svoj sustav od naslinog restartanja i grešaka na hardu.
Post je objavljen 27.01.2006. u 14:15 sati.