Marketing
CHATAM, DAKLE POSTOJIM
CHAT je zapravo nešto super...uspostaviš kontakt s ljudima koje vjerojatno nikada u reali ne bi sreo a kamoli popričao s njima ( i to po nekoliko sati na dan)..Ne moraš se oblačiti, rihtati, šminkati, nitko ne vidi da sjediš u ofucanoj staroj trenirci , da ti je kosa raščupana ili u repu, da možda kopaš nos, ili istovremeno gledaš neki film na tv-u.Super je to..Ja sam krenula na chat iskonov prije par godina kad sam bila zatočena na sjevero-istoku Velike Britanije i kada sam bila toliko homesick za mojim Zagrebom da sam imala osjećaj da umirem. Otkrila sam taj svijet di je bilo "mojih" s kojima sam mogla pričati o temama bliskima meni, nama..i bilo mi je lakše..mogla sam pobjeć u taj svijet virtuale i na neko vrijeme zaboraviti točno gdje se nalazim..
Tako je to krenulo,ali kad sam se doselila natrag i dalje sam nastavila chatat ..iz lijenosti! Ima nas svakakvih na chatu moram priznati: od starih do mladih do seksualno isfrustriranih , nezadovoljenih, do psihijatrijskih slučajeva ali među njima se nađe poneka osoba kojoj dozvoliš da uđe u tvoju realu..Upoznala sam par ljudi s chata, neki su me totalno razočarali a neki su me toliko oduševili da dan danas dijelim svoju realu s njima.Ne želim navoditi imena bilo kog ali mislim da oni koji ovo budu čitali će se prepoznati. Na chatu je divno jer ništa ne traje vječno..to nije for real! Možeš se jedng dana možda čak i zaljubiti u nekoga na par minuta ili sati i odljubiti istog trena..Možeš se svađati, slati ih u rodno mjesto, slati virtualne puse, zagrljaje, pa i sajberseksati se s njima ako si vješt tome. Možeš "furati" s nekim na chatu i onda ste vi kao par i svi to znaju i poštuju.To je ko neka vrsta komune gdje svi visimo u toj nekoj sobi na chatu i dijelimo htjeli mi to sebi priznati ili ne naše sudbine i iskustva.Na žalost ima jedna down side chata a to je da ti postane navika, ko pušenje-automatski se kačiš na net i mišem letiš prema chatu ,klikaš i prepuštaš se iluziji.A iluzija je dobra jer nema posljedica jer ako ti ne paše samo klikneš x na prozorčiću i sve nestane u jednom trenu..poof! Like magic! Ta navika ti toliko postane draga i bliska i srodna da ponekad čak i realu počinješ zanemarivati a to nije dobro jer nekada osobe koje nisu u tvom svijetu iluzije zbog toga ispaštaju: prijatelji, dečki, cure, muževi, žene..
Mi smo svi ovisnici dragi moji-evo ja priznam ja sam ovisnik-jer mi je komotno jer mi paše i jer ( smješno ali istinito) sam izgradila neki status, našla neko mjesto na chatu..svoje ljude hahah ekipu, klan-call it what you like... it is what it is..Chat je za mene bijeg od realnost jer je realnost surova, ponekad dosadna- i nemreš svakog ko ti ide na živce poslat u pizdu materinu!
Mogli bi organizirati neki tečaj za odvikavanje od chata tipa Alcoholics Anonymous..ali nisam sigurna dal bi ja sudjelovala u tome..Ovaj post je dost riskantan jer očekujem da će neki ovo iskoristiti protiv mene ( naime mi i "ratujemo" na chatu) unfuckingbelievable..Ali in the immortal words of Rhett Butler iz Prohujalo s vihorom: Frankly my dear, I don't give a damn( fuck):))
Post je objavljen 27.01.2006. u 12:12 sati.