Iako sam počeo razrađivati ideju za novi, fantastični uradak ne mogu a da ne zastanem na trenutak i ispričam vam što mi se jutros desilo. Znam, zvučat će nevjerojatno ali svi vi koji vjerujete u Djeda mraza vjerovat ćete i meni. Uostalom, zbog vas i pišem. Ostale neka pojede mrak i vidimo se u čitulji.
Dakle ovako:
Idem ja jučer svojom uobičajenom rutom prema instituciji koja mi svojevoljno odgaja dijete (neki to zovu i vrtić mada meni nije jasno zašto) i bacim svoj uobičajeni pogled ka horizontu kad taaaaamo. Imam što vidjeti. Malo lijevo od horizonta, na mjestu gdje bi trebao plivati otok Lokrum – nema ništa. Nema Lokruma jebote?!? Mislim se…jesam li ja lud ili što je? Pa znam da je jučer bio tu. Kladio bih se u to. A sad ga nema i nema. Na njegovom mjestu more. Zabezeknuto se počnem okretati oko sebe…biva..to je onaj pogled …"ljudi-jel'-i-vi-vidite-što-i-ja" ali ljudi idu svojim putem, svatko posvećen svome jadu i nitko ne reagira. Snomorica, čista snomorica.
Zaustavljam jednog slučajnog namjernika, riječi mi ne izlaze iz usta od groze, pokazujem mu rukom prema Lokrumu ali avaj…čovjek me gleda kao da sam lud. A nisam. Znao bih da jesam. Pa dobro….to..to je prije bilo. Sad imam blog, imam svoje čedo. Ništa..što ću…obratim se kćeri:
- Vidi odojče moje, nema Lokruma.
- A gdje ćemo se kupati? – nevino će dijete.
- Odojče, nije to sad važno, otoci ne mogu….ne mogu nestajati, razumiješ – pokušam usiljeno.
- Sigurno je otišao na veliko more – znalački poentira maj prešs.
Eh ta dječica, hehehe – imaju tako laka rješenja.
A ništa, mislim se…ako druge ljude nije briga, što bi bilo briga mene? Bolje mi je da se okrenem sebi i svojim brigama. Niti 200 metara dalje, gotovo sam već bio i zaboravio na nemili događaj, prođe pored mene neki čovjek i nasmije mi se. 84 zuba u nizu sjaje holivudski. U prvi mah nisam ništa razumio a onda shvatim tko je to. David Coperfield. Čovječe. Hej vidio sam Davida??!? A onda me preplave emocije. Shvatih odmah zagonetnu misteriju. David je učinio da nestane otoka. Znam, znam..neki od vas ne vjeruju da David prelazi preko kanjona Colorada niti prolazi kroz Kineski zid. Ali bilo je na televiziji. Ja vidijo vlastitim očima.
E sad – mislim ja dalje – dobro što je otok nestao ali zašto…ZAŠTO JE NESTAO?!? To je majka svih pitanja.
Uglavnom, s mislima koje se u glavi roje, odem do institucije, pa na posao. Vraćajući se s posla istom rutom, pogledam opet prema Lokrumu a tamo dva remorkera s američkom zastavom, tegle Lokrum prema Italiji. Razumijete li vi tu lukavu strategiju? Ne? Kako ne jebovas a vjerujete u Djeda mraza? Pa evo, tu je Herostrat da vam objasni. Naime, najprvo (volim taj izraz, nek' me se ne ispravlja) je David učinio da otok nestane. Naša se čeljad uzbunila, ipak je Lokrum rezervat i odmah pošla tražiti pomoć od Amerikanaca. I što su oni napravili? Otok je i bio prvotno nestao jer su Amerikanci poslali Davida. I sad, kad su se naši uzbunili, došli su sa remorkerima i kao..odvest će oni sad Lokrum do Italije i tamo ga popraviti i vratiti.
Mo'š si misliti.
Jednom su tako digli ploču starom partizanu da je poprave. I nema je više. Nema.
Ali idem ja pisati svoju priču…samo sam ovo morao podijeliti s vama….premili.
Post je objavljen 27.01.2006. u 10:59 sati.