17. turnir go-sekcije 'Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' – 26. 01. 2006.
Krećem iz Kumičića kad čujem da mi džep stiže sms-poruka. Prebacujem vrečice u jednu ruku; skidam rukavicu; otvaram zatvarač džepa;, vadim cvikere; stavljam ih na bulju; otvaram zatvarač još jednoga džepa; usput zastajem i vadim mobitel; čitam poruku. Javlja Filip da me već čekaju u Centru i pitaju gdje sam. Odgovaram da sam već blizu. Dolazim do ceste odakle se vidi Centar. Vidim kako kroz mrak juri prema meni grupa ljudi. Evo ih oko mene. Filip uzima vrečicu s kamenčićima i juri napred prema Centru; Adnen uzima vrečicu s pločama i papirima; Adil nešto šepa pokraj; Ivica se rukuje samnom i pita kako sam. Kreće priča uz lagani korak k Centru. Zahvaljuje mi Adnen za današnji razgovor s njime, jer sreli smo se pri mom odlasku u Kumičić. Mlad čovjek pun želja i energije koju teško u tom stanju kontrolira, pa ga savjetovah ponešto. Vidim sjelo je na plodno tlo. Dobar si ti čovjek Adnene.
Stižemo u prostoriju za igru. Filip je već većinu garnitura pripremio za igru. Teta Marina me pita: 'Hoćeš onaj kapučino s čokoladom bez šečera?'. 'Da, da.', odgovaram joj i odlazi do automata za kavu. Televizor radi. Dio malenih se uživio u nešto na TV, što ja uopće ne percipiram, a njima ludo zanimljivo. Razgovaram s tetom Marinom i prilazim vrečici u kojoj je rokovnik u koji zapisujem događanja na go-sekcijama i natjecanjima svih vrsta u Gorici u gou.
Zapisujem nazočne u tabnlicu i krećemo s igrom. Svi već sve znaju što i kako se radi. Ne treba nikakovih objašnjenja. Čeka se samo čuti tko s kime igra. Čitam parove i malo po malo svi sjedaju za stolove i igra počinje. Sve utihne. Tek TV kao da nešto priča.
Odigrali smo pet lijepih kola.
Pogledajmo što smo danas uradili. Igralo se, kao i uvjek ovdje, atari-go na pločama 9x9 švicarskim sistemom uz uvjete za pobjedu brojem zarobljenih kamenčića svakom prema njegovoj kategoriji.
1. Predrag Nišević 7. interna kategorija, 8 bodova i sos 30 Adil Karupović 22. kyu, 7 bodova i sos 31 2. Jakov Sudar 7. interna kategorija, 7 bodova i sos 28 Adnen Karupović 25. kyu, 7 bodova i sos 23 Ivica Sever 25. kyu, 6 bodova i sos 20 3. Fabijan Budek 6. interna kategorija, 5 bodova i sos 28 Filip Galeković 25. kyu, 5 bodova i sos 15 4. Monika Riđanec 25. kyu, 4 boda i sos 29 5. Ana Pavleković 7. interna kategorija, 4 boda i sos 27 6. Jasmin Zendeli 5. interna kategorija, 3 boda i sos 24 7. Anto Stipić 6. interna kategorija, 3 boda i sos 21 8. Damir Horvat 2. interna kategorija, 1 bod i sos 24
Nema novih kategorija.
Ovaj puta ni Adil ni Adnen, već Predrag na vrhu tablice. Ovaj bistar dječarac vrlo vješto zarobljava protivničke kamenčiće. Pomalo kao da je šteta što ne dolazi na naše vikend-turnire. Mogao bi on dobro igrati i na većim pločama. Ovdje u Centru igramo samo atari-go na malima. Na većima nema pravoga interesa kod većine, pa se uz njih nekako razvodni sve i gubi ona nit što sve veže. Maleni to osjete i njihova emotivnost tada rađa većom odsutnošću. Ovako se uz atari-go baš lijepo igramo i zabavljamo. Igra i druženje su najvažniji. Bravo Predrag!
Adila je u zadnjem kolu sredio brat Adnen i spustio ga s vrha. Nije Adilu puno žao. Voli on, da mu brat bude uspješniji. Ne može se sve, pa se traži što je bolje. Razumijem ih.
Jakov je opet dobro igrao. Ovaj sitnički, ali vrlo živi dječarac ima dara. Vrijedilo bi poraditi na tome. Pitam ga za vikend-turnire i moguće njegove dolaske. Kaže da ne može, jer je doma u Lomnici. Možda ga jednom primjetimo i na tom turniru, a onda on ide u kyu-eve. To 'puno znači'.
Adnen je ovaj puta prebrodio krizu. U trećem kolu gubi od Predraga, a takovi događaji ga okreću protiv sebe sama. Upozoravam ga: 'Adnene sada je to o ćemu smo ranije pričali. Ne smiješ protiv sebe. Poraz se može dogoditi i to je normalno. Sada se saberi i dalje igraj na pobjede.'. Ma shvatio je to on i do kraja sve dobio. Pa, bravo za napredak u odnosu prema sebi. Moraš i sebe voljeti.
Ivica, taj mladić s uobičajenim osmjehom, se trudi. Postepeno napreduje. Danas je bio peti. Dobar je to rezultat.
Fabijana nije bilo prošli puta. Smiren i šutljiv što sramežljivo i prikriveno pokazuje emocije, postao je već podosta čvršći. Suze su mu već rijetkost. Jeli to stasanje ili vještina da ih sakrije? Vjerojatno je svega po malo. Važno je da se družimo i trudimo biti dobri uz razumjevanje onoga što nam se događa. U zarobljavanju kamenčića je već vrlo vješt.
Filipe radilico, tvoj trud će roditi rezultatima. Ne ide sve odjednom, ali sve si bolji. Moijenjamo se pomalo. Na naglo vjerojatno i ne bi bilo naročito dobro. Prave vrijednosti često dolaze polako, a na taj način ih bolje možeš osjetiti.
Moni, ide to tebi. Nisi na vrhu, ali znaš ti ponekoga iznenaditi kamenčićima.
Ana je uobičajeno u cijelom prostoru gdje se nalčazi. Često se dobiva dojam da je negdje tu drugdje, a ne na ploči s kamenčićima, a kamenčići kao da sami dolaze na ploču. Luta pogledom po cijeloj prostoriji. I pored toga zna pobjeđivati. Nisam baš siguran da su to pobjedili kamenčići sami.
Jasmin pun želja. Kao da bi htio sve odmah što zaželi. Polako Jasmine, na brzinu se noge polomi. Biti će. Treba raditi i učiti.
Asnto se cijelo vrijeme igra sa svijetiljkom tankom crvenog mlaza svijetla. Važnije mu je nekome u oči posvijetliti nego neki rezultat u našem nadmetanju. Nikako da stane s time i pored nebrojenim opomena da to nije dobro. Nešto je tu jače od njega.
Damir je u prvome kolu iznenadio Adnena pobjedom u jednoj partiji. Iznenadio je time i sve nas ostale. Jeli on to krenuo pobjedama. Bljesnuo i stao. Valjda još nije vrijeme. Ipak lijepo se družio uz ovu igru.
Naigrali smo se. Odigrali još jedan turnir u Centru. Podjelili diplome učenicima Centra i Adilo što bijaše drugi van konkurencije. Štičenici Centra odlaze na počinak, a Adil, Adnen, Filip, Ivica, Marina, Mladen i Tom odlaze svojim kućama. Još jedan četvrtak u Centru odlazi u sjećanja.
Slikica novih nažalost nemam, pa ovaj puta je uz post nema.
bl.Muradenu