Pismo sebi:
Dragi Organizme, kako si?
Ja sam dobro. Radim, nisam se zalečila sasvim nego ostavljam trag od slinavih papirnih maramica. Pre 2 dana sam zaspala između 9 i 10 uveče na setu rebara moje omiljene osobe, pokrivena plavim ćebetom. Gledali smo neki film, on me je pitao neka pitanja da proveri moju budnost a ja sam inteligentno odgovarala. Neko vreme.
Spavala do 8 narednog dana. Da li sam se naspavala? NE.
Posao, endles mitings. Pa nema neta. Pa crkne struja. Pa mi krče slušalice...(...)
Pa, uprkos svemu-mi smo jači i od sudbine- odem na sport i tajičijujem. Pa odem na blogerski miting u 'Radionicu za popravku grada'. Pa upoznam neke blogere, odigram malo 'GO-a' (jer su u isto vreme GO sektaši imali skup na istom mestu, ali oni to rade redovno) i ispadnem glupa ko kurac, al se sve tešim da sam umorna i da sam pijana i kreativna. Kao, druga polovina mozga je dominantna.
Aha.
I posle popijem još par pića da ublažim impakt prvog GOa na moje samopouzdanje (ja nekako uvek zamislim da ću pobediti u bilo čemu, onako filmski) i proćasam sa nekim finim blogerima, čijih se blogova ne sećam - a ni oni mene nikada nisu čitali pa svejedno, još malo, izbrbljam neke nesuvisle informacije i odem kući.
I?
Danas je petak. Kupiću Z. Posao - 'ovo mora sada, a ovo radi preko vikenda, a ovo da bude gotovo u subotu uveče, a posle radi ovo za ponedeljak ujutro, a dedlajn je u ponoć'.
Možda i napišem nešto, jednom u životu...onako lepo.
Moram da pobedim sebe, onako filmski.
Post je objavljen 27.01.2006. u 08:11 sati.