Ako se netko u bližoj budućnosti nađe u bolnici kao pacijent, pa ga počnu oblijetati studenti medicine ko muhe oko dreka, imajte na umu - student je pravi prafcati čovjek. Jede, spava, priča, kaka, piški, osjeća. Ne bojte ga se. A pita vas pitanja ne iz fore, neg zato kaj je to u vašem interesu. Časna pijonirska.
Studenti i pacijenti. Nikad na zelenu granu.
- Gospon X, jeste ikad imali kakvu operaciju?
- Operaciju? Ja? Ne, nisam.
- Nikakvu operaciju niste imali? To je stvarno super za šezdesetpetogodišnjaka.
- Da, da, ja vam se pazim, zdravo živim, i u genima mi je dugovječnost.
- A jeste imali ikad kakve prijelome?
- Jesam, jednom. '74. godine, trknul me motorista pa mi je nogu ftrgel, tu, vidiš, tu di je ovaj ožiljak. Operiral me je doktor XY, super je prošlo, nikad me niš ne boli, osim kad se vreme mijenja.
- Aha, dakle, bila je operacija?
- Ma, dobro, noga, to se ne računa.
- Dobro, gospođo. A jel bilo kakvih bolesti u obitelji?
- Pa kaj ja znam, nije baš.
- Ne samo zarazne, nego i srce, tlak, šećer, jel bio netko bolestan?
- Pa kolko ja znam, ne.
- A roditelji su vam živi?
- Nisu, umrli su.
- A od čega?
- Mamu je srce strefilo, a otac od raka debelog crijeva.
- A recite mi, gospodine, konzumirate li alkohol?
- Ne, sačuvaj Bože. Nikakav alkohol.
- Čak ni poslije ručka? Nedjeljom i to?
- Ne, ne, ne pijem ništa otkad sam u penziji.
- A jel možda pušite?
- Ne. Osim, eventualno, kad si popijem.
A ima i onih koji se raspričaju o sto stvari...
- U redu, gospodine. A kak se sad osjećate?
- Kak to misliš?
- Pa općenito? Jel vas kaj boli? Jel dobro spavate? Vas muči kaj?
- Joj, ma nemoj me niš pitat. U povjerenju, mali mi je već godinama mlohav...
I za kraj još oni, koji i nisu pretjerano fini...
- Možete se sad malo na bok okrenuti?
- A kaj me jebeš? Već je ručak trebal bit tu.