Autori kompleksa Pueblo Bonito su Anasazi, “djeca svjetlosti”. Ovaj sofisticirani gradić je nastao uz pomoć sakralne geometrije i svjedoči o njihovom razvijenom spiritualnom nivou.
Gledam zadnju epizodu "X-files" na videu. Nakon dvogodišnjeg odsustva u seriji se ponovo pojavljuje FBI agent Moulder koji je pronašao odgovor na pitanje: "Da li smo sami?"
Devet godina i stotine dosijea FBI-a su prošli kroz maratonsku seriju. Pojave paranormalnog, metafizičkog, UFO, spiritualnog, neobjašnjivog i misterioznog su izazivale očekivani efekat. Oni koji su i ranije bili otvoreni za ovakve slučajeve našli su potvrdu svog razmišljanja. Za one koji su bili nezainteresirani ili skeptici ovi dosijei su (p)ostali (znanstvena) fantastika.
Uglavnom, u finalnoj epizodi, Moulder je po prvi put prestrašen. Ne samo da se uvijerio da su vanzemaljci među nama, već ima i konačni datum kada ljudska rasa pada pod njihovu potpunu kontrolu: 22. prosinac 2012. Zadnja scena epizode se snima u americkoj državi New Mexico koje je jedino sigurno sklonište od "zločestih" vanzemaljaca. Naime, planine oko ruševina Puebla su bogate magnetitom koji je smrtan za njih. Moulder i agentica Scully (Skuli) u svom oproštaju od gledaoca razmišljaju kako da promijene budućnost i nađu spas za čovječanstvo.
O "pozitivnim" i "negativnim" vanzemaljskim entitetima smo pisali. O 22. prosincu 2012. kao kraju naše civilizacije sam govorio u prilogu o Majama kojima se tog dana završava jedan svemirski ciklus na Zemlji. O bezuspješnim pokušajima američkih agenata remote viewing-a da vide dalje u budućnost od ovog datuma, je također bilo riječi. Da bi shvatili značenje ove, gore pomenute, TV serije ostalo je samo da se nešto kaže o Pueblu.
Stereotipi o Americi uključuju i ova dva: prvo, američka povijest ide unatag do dolaska Kolumba; prije njega bili su Indijanci i John Wayne. Drugi stereotip je da Amerikanci i najmanje stvari komercijaliziraju. "E da su njima egipatske piramide... oni bi napravili milijarde zarade...".
Današnje pisanje će ih opovrgnuti. Prvo, civilizacija na američkom tlu je stara tisućama godina. Drugo, spiritualna i građevinska dostignuća na ovim prostorima su također prvorazredna, ali zvanična politika ih je gurnula u kut.
Na granici gdje se susreću četiri američke države: New Mexico, Arizona, Utah i Colorado, nalazi se indijanska "sveta zemlja": Četverokut " (Four Corners Country). Rijeke Rio Grande i Colorado, čuveni Grand Canyon, indijanski rezervati, Hopi Indijanci i njihove legende i proročanstva... Hopi tvrde da je ljudska civilizacija nakon zadnjeg potopa počela da se razvija upravo ovdje. I da će tokom slijedeće kataklizme ovo biti jedino sigurno mjesto. Dok postoji "Četverokut" do tada će i balans Planete ostati netaknut.
Danas ću govoriti o precima Hopija. I o jugoistočnom kraju "Četverokuta" u Novom Meksiku.
Kako to da najvrijednije ljudske uzlete redovno prekriva velo "tajne"? Graditelje egipatskih, kineskih ili meksičkih piramida, na primjer? Pisana i duhovna tradicija onih koji su znali odgovore (Maje ili Tolteci, recimo) potpuno je uništena.
Slučaj Tolteka, čije se pravo ime ne zna, a o kojima znamo uglavnom od njihovih primitivnijih predaka (Azteka), ponavlja se i ovdje.
Ime "Anasazi" dolazi od moderne riječi Navaho indijanaca i znači "neprijatelji naših starih očeva". I upravo ovi "neprijatelji starih Navaho indijanaca" predstavljaju civilizacijski vrh prohujalih vremena na tlu sjeverno od Meksika.
Anasazi su preci modernih Pueblo Indijanaca i živjeli su u kanjonu Chaco, raštrkani u okviru tisuću kvadratnih milja. Ovaj put nećemo govoriti o prvim "paleo" Indijancima od prije 35.000 godina. Ili strijelama Anasazija starim 15.000 godina. Finalna epizoda iz života Anasazija se odvijala prije samo tisuću godina. U apartmanskom kompleksu zvanom Pueblo Bonito.
"Djeca svjetlosti", tako su sebe zvali Anasazi.
U podnožju Chaco kanjona brižljivo su dizajnirali i podigli izvanredan kameni gradić sa 700 podzemnih stanova i 37 "kiva". Kive su podzemne "ceremonijalne" prostorije u obliku perfektnog kruga i simboliziraju utrobu u tijelu Majke Zemlje.
Pueblo Bonito ("prelijepo naselje", naziv je iz XIX stoljeća) nije imao palača - svi stanovi su iste kvadrature. To nam sugerira barem dvije stvari: prvo, gradnja je išla planski i odjednom (a ne kampanjski, tokom 200 godina, kao što sugerira znana arheologija). Drugo, očito da nije bilo socijalne hijerarhije i elita.
Oblik Pueblo Bonita je polukrug (pravilno slovo "D"). Mjestimično dostiže visinu od pet katova da bi se zatim spustio do visine jednog kata i otvorenih trgova.
Sofisticirani gradić se doima nestvarno, kao da je zalutao sa neke druge razvijenije planete na današnju besplodnu, pustinjsku okolinu Chaco kanjona. "Simetrija i geometrijska preciznost sugeriraju planski pristup", kao da čujem arhitekte.
Tu moram biti malo precizniji. Ovdje nije riječ o "običnoj" već sakralnoj geometriji. Prolazeći kroz literaturu o Pueblo Bonitu našao sam nekoliko petroglifa (slikovnih znakova) ucrtanih blizu vrha kanjona (Fajada Butte). Petroglifi simboliziraju plan Grada i svi su solarno orijentirani.
- Plan Grada je prikazan kao polugrug, u obliku slova "D", sa središnjom linijom i dvije točke koje prikazuje najveće kive;
- Solarno su orijentirani, jer su crtani u pravilnom smjeru istok-zapad (od izlaska prema zalasku sunca); zid kanjona je, naravno, sjever-jug. Svaki dan, po pola sata, kada je sunce najviše na nebu, dešava se transformacija petroglifa od pune obasjanosti do pune sjene. "Djeca svjetlosti" su ostavili brojne oznake na zidu kanjona koje pokazuju da su bili svjesni ove promjene i da su ih brižljivo bilježili. Nama ostavljaju u zadaću da pokušamo da ih dešifriramo.
U sredini nekih petroglifa su izbušili rupu. Ubacimo li komadić drveta u rupu, sunce baca sjenu točno uzduž radijalne linije. Ta linija simbolično predstavlja radijalnu liniju Pueblo Bonita vidljivu i danas na ruševinama.
Vrlo karakterističan je petroglif koji prikazuje spiralu koja završava sa polukrugom. Mnogima, ovo ništa ne znači. Jednostavan simbol koji dijete može nacrtati. Ali, spirala je simbol kreacije, stvaranja života (genetski kod). A polukrug je njihov gradić, Pueblo Bonito, koji izvire sa kraja spirale.
Od Pueblo Bonita izviru, u svim pravcima, serije pravilnih linija - puteva, prema pustinji. Ovi putevi su širine današnjih autoputeva i perfektno su ravni. Nema zavoja ili odstupanja od pravca. Dugački su kilometrima - najduži je oko 100 km. Konvencionalna arheološka objašnjenja su da je riječ o trgovačkim pravcima koji su vodili do drugih naselja.
Međutim.
Putevi vode kroz klanac, vertikalno se penju uz litice, idu po obronku kanjona, da bi se opet spustili u pravoj liniji ispred sebe i otišli u nedogled. Ima li smisla trgovcima da se penju po liticama kada mogu pratiti kanjon i kretati se logičnim stazama? Nažalost, arheolozi polaze od pogrešnih pretpostavki. Od onih o Pueblo indijancima kao primitivnijim od nas.
Objašnjenja treba tražiti u spiritualnom svijetu. Ovi putevi nisu jedini te vrste u svijetu. Stari šamani su ove puteve koristili kao putokaze na svojim astralnim putovanjima na različitim stranama svijeta. I zbilja, u slučaju Anasazi indijanaca, postoje dokazi da su ovi pravci vodili do manjih kamenih struktura, nalik na hramove. Za takve objekte je utvrđeno da je u njima odvijana šamanistička aktivnost. Što bi arheolozi rekli "ceremonijalna" ili "religiozna".
Za astralno putovanje duše ima smisla pratiti kretanje perfektno pravih puteva preko kanjona. A to što se putevi penju uz klance, to već ne predstavlja problem. Duša ionako lebdi iznad kamenih vertikalnih litica.
Do sada je otkriveno preko 800 km ovih linija. Danas su one vidljive samo iz zraka, rano ujutro ili kasno popodne kad sunce baci duboku sjenu na pustinjsku okolinu kanjona. Sa nivoa površine zemlje danas ih je teško uočiti, jer su stotine godina prirodne erozije učinile svoje. I dobrim dijelom izbrisale nekadašnji šamanistički zemljopis.
Prije tisuću godina Chaco kanjon je bio obrastao u gustu šumu. Ovo otvara novo pitanje: Koju su tehnologiju koristila "djeca svijetla" u raskrčivanju stotina kilometara puteva? Koje alate? Podsjećam da je to doba kada Indijanci nisu imali u upotrebi kotač i kola. Sa građevinskog stanovišta ovo je bio ogromni izazov.
Uza svu tehnologiju i kotače (kamione, bagere, dizalice) već stoljećima jedva uspijevamo izgraditi auto put do Splita (iz Zagreba). A "primitivni američki domoroci" krče tisuću kilometara autoputa koji ih na kraju dovodi do jedne kućice/hrama?
I kažemo da Amerikanci sve komercijaliziraju samo nemaju bog-zna-što pokazati iz svoje povijesti? Hm, ne bi se složio. Imaju itekakav razlog da Pueblo Bonito prepuste zaboravu u Navaho rezervatu do kojeg vodi samo prašnjavi, neasfaltirani put.
Anasazi su suvremenici Tolteka koji su živjeli nešto južnije. Ali i jedni i drugi su bili svjesni da su ljudi kompleksna bića, prije svega spiritualna. A ovladavanje duhovnim svijetom omogućavalo im je da lakše vladaju fizičkom dimenzijom. I da prenose milione tona kamenih blokova (zrakom!) od kojih su pravili piramide. Ili, mijenjali zemljopis terena uklanjanjem tisuća tona šume.
Povijesničari se slažu u jednom u svojim knjigama: Anasazi indijanci su misteriozno nestali oko 1150 godine.
Neki tvrde da su suše smanjile populaciju od tisuću prvobitnih stanovnika na nekoliko desetina i da su konačno i oni napustili svoje "prelijepo naselje". Drugi tvrde da je njihov broj narastao do 5.000 i da su se okolni resursi neplanski koristili i da se ostalo bez njih. Treći govore o masovnom egzodusu iz nepoznatih razloga.
Moulderovi FBI dosijei su me ponukali da ponudim četvrtu verziju.
Anasazi su bili ljudska bića koji su, tokom svojih duhovnih putovanja, dobro upoznali Planetu. Povijest i budućnost. Druge duhovne entitete. I, kao Kastanjedin Don Huan, bili su svjesni prisutnosti svemirskh zvijeri koje se hrane našom negativnom energijom. Uvidjevši snagu onih koji su i tada manipulirali čovječanstvom, vjerovatno nisu vidjeli mnogo smisla u vlastitom, nekontroliranom demografskom širenju. Njihov Pueblo Bonito je bio limitirani apartmanski kompleks za minimalan broj stanovnika. Bez gužve i vike desetoročlanih obitelji. Sa više vremena koje se može posvetiti sebi i vlastitoj duhovnoj evoluciji. Sa nestankom toltečkog načina mišljenja (Maje, Tolteci, Inke) nestajali su i Anasazi.
Nije bilo smisla u stimuliranju nataliteta i ekonomskog širenja.
Iz ove dimenzije su otišli tiho, u sjeni kanjona bogatim magnetitom, koji im je donosio jedinu sigurnost u ovoj dimenziji.