Novi život obitelji Night
Jarko žute i narančaste zrake neumoljivog sunca bezpogovorno su pozivale stanovnike Houghton ulice na još jedan početak vikenda. Iako službeno neradan, vikend je stanovnicima ove londonske ulice prolazio ispunjeno i – radno. Briga oko okućnice, pogotovo vrtova, nije opravdavala nikakav umor nakupljen tokom radnog tjedna.
Houghton ulica bila je jedna od onih tipičnih londonskih. Uska i poduža, s mnogo obiteljskih kućica, ne viših i većih od dva kata, odavala je najbolji dojam idile. Red obiteljskih kućica nizao se s obje strane zatvarajući užu cestu. Ispred svake od kuća nalazio se travnjak, lijepo i strpljivo uređen i održavan vrt te prilaz za automobil. Unatoč neprekinutom redu savršeno lijepih i održavanih kuća, najviše su se isticale dvije. Po izgledu bi se moglo zaključiti da su sagrađene dva stoljeća unazad. Jedna je bila dosta derutna, sva obrasla bršljenom i grmljem, polomljenim i izderanim trijemom, porazbijanih stakala od vratiju i prozora. Nije bila naseljena otkad pamte stanovnici Hougston ulice. Ipak, uz navedenu, isticala se još jedna kućica udaljena samo nekoliko metara. Iako znatno manja, njezina tajnovitost nije zaostajala s onom od prije spomenute kuće. Ova je kuća izgledala nekako posebno, viktorijanski. Njezin je prilaz bio prekriven gustom, zdravom i svježom zelenom travom iz koje je navirao kameno popločani putić vodeći prolaznike do početka trijema. Do samih su vratiju vodile drvene stepenice omeđene ogradom precizno obrađenih i izrezbarenih blijedih stupića. Trijem je, iako vidno star, bio uredan i čist, sa samo jednom naznakom nepažnje – daska na lijevoj strani bila je malo klimava, no jedan čavao popravio bi cjelokupan dojam. Kuća je imala samo jedan kat. Prizemlje je bilo ukrašeno mnogim kićenim prozorima zanimljivo izrezbarenih okvira tamno zelene boje. Vrata su bila prosječne veličine, vitičastog završetka i također zelenih okvira. Okviri su obrubljivali zamrljana i prašnjava stakla koja su svačije poglede vodila u unutrašnjost kuće. Ipak, znatiželjnike su zaprečavale zelenkaste zavjese postavljene iznutra.
Prvi je kat imao otprilike isti raspored prozora, dok je konstrukcija istih bila identična. Sama je boja kuće varirala, vjerojatno zbog starosti. Izrađena kombiniranjem kamena i drva, kuća je porpimala sivkaste i žućkaste boje s povremeno čisto bijelom bojom. Boja krova bila je neodređena. Iako se na prvi pogled činilo da je to pez pogovora boja najtamnijeg ugljena, tek se pod sunčevim punim sjajem zapravo razbirala najtamnija zelena boja s nekim primjesama smeđe. Iako omeđena tamnim, zatvorenim bojama, kuća je odisala nevjerojatnom pozitivnom energijom i svjetlošću. Što li zbog svog šarenila kojeg je stvaralo najraznovrsnije tek posađeno cvijeće ili pak ostalih kućica u ulici zajedno s veselim stanovnicima, ova je stara kuća odisala neviđenom tajnovitom ljepotom.
Sunce, koje se nevjerovatnom uzignulo na zavidnu visinu na nebu, nastavljalo je pozivati ljude na početak još jedog lijepog proljetnog dana. Iako još uvijek utihnula, ulicu su ispunili mirisi raznoraznih kolača koje su vrijedne i uzorne supruge spremale svojim ukućanima.
Blještava i topla svijetlost nije pošteđivala niti jedan prozor, te se tako zaustavila i do najsjevernijeg prozora prvog kata prije opisivane viktorijanske kuće. Doprijela je i do snježno bijelih pramenova svilenkaste duge kose koji su provirivali kroz ljubičasti pokrivač. Daveigh se i ovaj put pobunila protiv svijeta i odlučila ostati sakrivena u svojem toplom krevetu. Ipak, njezina majka koja već nekoliko sati žurno prelazi s jednog dijela kuhinje na drugi, potaknula je svoje dvije živahne kćeri George i Candice da probude Daveigh. Naglo se zalećući prema vratima Daveighne sobe, George se u dijeliću sekunde našla oborena na tlo. Zabacivši svoju raščupanu dugu plavu kosu unatrag, nesigurno se ustala i s namrgođenim licem snažnim je povikom osigurala Daveigh najgore i najneugodnije buđenje ikad. Candice je sa smiješkom na licu i kimanjem glave pozvala George da siđe na doručak. Otvorila su se vrata Daveighne sobe. Uz glasan pozdrav tri su se sestre zajedno stepenicama spuštale prema kuhinji iz koje su dopirali mirisi svježe spravljene voćne salate i zašećerenog prepečenca...
Post je objavljen 26.01.2006. u 22:55 sati.