Grizem joj kosu,
a između svake vlasi pogledom grebem bijeli zid.
Svjetlo prodire kroz zavjese na mojim
zjenicama.
Napokon mi se slaže slika.
Naopaka.
Stružem tenisicama
topli,crni asfalt.
Padam na koljena,
dodirujem ga nosom.
Smrdi na iznošene poglede.
Stopalima dodirujem latice suncokreta
uzgojenih samo za ovu priliku.
Gađaju me osmijesima.
Boli.
Crno bijele fotografije ljudi koje ne poznajem,
a trebala bih.
Režem svaki komadić na komadiće.
Komadiće na komadiće,
komadiće na komadiće,
komadiće na komadiće...
¨¨I tako Zauvijek¨¨

Post je objavljen 26.01.2006. u 20:56 sati.