proljeća još ni u tragovima... možda je onda neki predvalentinovski sindrom u pitanju... iako su mene učili da valentinovo ima veze s ljubavlju, dakle osjećajima, emocijama i tako to. izgleda da se ne slažu svi s tim. danas sam barem pet puta naletila na parove koji "razmjenjuju nježnosti" na mjestima koja su za to vrlo neprimjerena - bar se meni tako čini. njima očito ne. nije da sam neka totalna konzerva... nemam ništa protiv ako par na ulici razmijeni neki poljubac ili hodaju zagrljeni, drže se za ruke i slično. to je po mom mišljenju u nekim granicama pristojnosti, ali ono pored čega sam danas prolazila je definitvno preko svake mjere kulture, pristojnosti i zdravog razuma. jedna je stvar držat se za ruke i razmijenit poneku pusu, ali sasvim je nešto drugo ne moći ni trena se suzdržati od iskazivanja životinjskih instinkta na partneru u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. nemojte mi samo nabacivat neke cvileže tipa "oni su zaljubljeniiii", "to je tako slaaaaatko" i slično.... ne to nije zaljubljenost, to nije ni kul, ni slatko, ni pristojno. to je bezobrazno, nepristojno, životinjski, ... neću nikad shvatiti kako netko normalan (?) može na sred ceste, fakultetskog hodnika, dućana, ulaza u zgradu ili bilo kojeg drugog javnog prostora, mrtav hladan, kao da je to nešto najnormalnije napravit nešto ovako....
događaj prvi: napaljenko izađe s predavanja, prekine žensku usred razgovora i temeljito joj izmasira glasnice... jezikom, naravno. what??? čak i ako joj je dečko, da sam ja na njenom mjestu on bi se još tri dana vrtio oko svoje osi kakvu bi mu šamarčinu opalila.
događaj drugi: u prostoriji punoj ljudi, cura mrtva hladna nasloni dečka na zid... nastavak sam se trudila ne vidjeti, ali izgledalo je ko da mu prepipava bubrege jezikom...
i tako cijeli dan... dok sam se dočepala home sweet home, već mi je skoro bilo zlo od ovakvih pojava na svakih par metara.
možda sam ja čudna / konzerva / staromodna / sramežljiva / ... više nego što mislim... a mislim da baš i nisam ništa od toga, bar ne pretjerano. ako sam ja normalna, onda je svijet totalno poludio, a ako je normalno to sve čemu se ja čudim... onda ja ipak nemam volju bit normalna. hvala, ali ne hvala. ima puno razloga zašto mislim da se ne može radit na cesti sve što se radi u sobi. i uvijek ću se ponašati u skladu sa svojim stavovima, pa kud puklo da puklo.
Post je objavljen 26.01.2006. u 19:48 sati.