Iako je radoznalost pokazatelj živahnog duha, ponekad se može pretvoriti u svoju karikaturu pa postati puko zabadanje nosa u tuđe stvari.
Pišem ovo potpuno sluđena kolegicom s posla - dežurnim zabadalom. Mislim da ću na njeno slijedeće "pitanjce" puknuti po šavovima! Ono što me najviše ljuti je površnost, a odgovaranje na njena pitanja i nema neki učinak, jer je ona već unaprijed stvorila svoj sud i izvela zaključke.
I ja sam prilično radoznala po prirodi. Međutim, to se odnosi na ljubav prema istraživanju i saznavanju novog ili iskrenoj zainteresiranosti za ljude i njihove priče. Iz radoznalosti je i proizašla cijela civilizacija....
Ali, lijepo molim, štoviše preklinjem, da me se poštedi neprestanih zapitkivanja i uplitanja u stvari koje se tiču mene i meni bliskih ljudi! Evo kleknut ću...
Post je objavljen 26.01.2006. u 15:41 sati.