Zanimljivo je promatrat nećiji pogled na svijet, ali je možda još zanimljivije proučit svoj. Iako baš nisam vješta na riječima potrudit ću se manje više iznjet svoja gledišta kao drow zarobljen u ovom ljudskom tijelu.
Da, zvuči čudno, ali je moguče. Ja jesam drow i to onaj pravi(za one malo manje upučene; drow su tamni vilenjaci, totalan opozit onih dobrih koji žive na površini). Prije nekih dvadeset godina moja majka je odlučila napustit podzemlje, ostavivši tako našu cijelu obitelj iza nje. Ja sam uvijek išla protiv njezine riječi, pa jednostavno nisam mogla odoljet toj pustolovini i krenula za njom. Da sam barem tada znala kako je život na površini prokletstvo da veće nemože biti.
Moja majka je bila velika čarobnica i jedini način na koji bi mi mogli živjti normalno u ovoj gamari je bio da nas pretvori u ljude. Nažalost predala se ovoj taštini od života i zaboravila sve magije ikada urezane u njezin mozak, što je značilo samo jedno, bila sam osuđena na život sa smrdljivim hljudima zauvjek.
Sada provodim dane u potrazi za napitkom koji će povratiti majčine čini nad nama. Jer ne namjeravam provesti vječnos glumeči tako jadno i nemočno biče.
Darkness take you
Post je objavljen 26.01.2006. u 15:39 sati.