Nekoliko prijasnjih dana mi je nekako konstantno udarala u glavu sljedeca misao: "... Mmm, da se barem malo razbolim, samo malo, onako nevina neka boljka, tek toliko da mogu ostati doma par dana i ne ici raditi..."
Stvarno sam vec bila na izmaku snage i bio mi je potreban bilo kakav odmor, pa i po cijenu temperature (koju stvarno mrzim)...
I sto rekoh... to se i dogodi... evo me doma... ne radim... valjam se po kaucu... temperature nemam, ali me zato grlo rastura sve u sesnaest, ne mogu gutati uopce... sa svakim pokusajem ko da mi je sto nozeva u grkljanu... (mom dragom se nikako ne svidja ta moja grlobolja... i problemi s gutanjem :-))
A lijepo su me stariji ucili: ...pazi sto zelis jer ti se to moze i ostvariti...
Ima istine u tome... A ovo nije prvi put da ucim tu lekciju (i nakon svake kazem sebi.. da, bit cu pametnija drugi put...)
I zato kad se nesto zeli, bolje to specificirati i precizirati... i ne ostavljati nikakve rupe i rupice i praznine u toj svojoj skromnoj zelji, kako Onaj koji isunjava nase prohtjeve ne bi te ostavljene praznine ispunio i protumacio sam... Jer Njemu nije bas uvijek cilj da nas zadovolji...onako da nam uvijek lebdi osmjeh na licu, u smislu: "...gle, gle, gle, sto ja kazem - On ucini... i ko je sad faca? A? Ko?"
Jer... nekad Mu je ocito cilj samo da nas necem nauci... Pa onda umjesto temperaturice dobijes strasnu grlobolju zbog koje pozalis na onu svoju zelju, i zbog koje bih sada radije radila dan i noc nego da moram prolaziti kroz ovu muku u jednoj tako obicnoj radnji kao sto je gutanje...
...ali ko uvijek moze biti i ostati mudar u ama bas svakoj svojoj zelji...
Post je objavljen 26.01.2006. u 14:06 sati.