Bog mi je svjedokom da ne čitam previše blogova. Zapravo, možda bi točnije bilo reći da ne čitam previše blogova kontinuirano. Jebiga, imam disperzivnu pažnju i ničemu se ne mogu u potpunosti posvetiti. Sve mi nakon nekog vremena dosadi. Ne volim duge uratke. Ne volim dnevničke zapise. Ne volim plačipićke i metroseksualce. Uz to, pomalo sam shizofreničan (što moji vjerni čitatelji ionako znaju) pa me uvijek strah da ih nekog novog, taze bloga ne iskoči spoznaja koja bi mi mogla nauditi. Strah me je gnoze, jebiga. A ja volim sigurnost i rutinu.
Svojedobno sam osjetio potrebu, pored ovih blogera istaknutih sa moje lijeve a sa vaše desne strane ekrana, posebno istaći Roka. Riječ je o nepretencioznom dalmatincu koji na sasvim jednostavan način, krajnje iskreno i toplo piše o životnim dilemama (rekao bih) 30-godišnjaka. Nije Roko nikakva blogerska zvijezda iako ima svoj stalni krug čitatelja ali je tako životan i uvjerljiv da čovjeku dođe da ga privije u krilo. No dobro, malo sam se zanio…ne bih ga BAŠ JA PRIVIO u krilo, to se tako…jel'te..kaže ;)
Nakon dugotrajne letargije i svakodnevice u kojoj se ne događa ništa novo, ništa poticajno..iznenada, zasjala je zvijezda na nebu. Tri kralja već su odradila svoj zadatak, svijetom je prohujala vijest da se pojavio on. The bloger.
Ne mogu suspregnuti zadovoljstvo činjenicom da sam ja zaslužan za njegovo pojavljivanje. Bloger se odaziva na ime patak a njegov blog je ovo.
Par crtica o novoj zvijezdi:
Nakon povlačenja stare ekipe sa Iskonova chata, neprijeporna zvijezda postao je baš on – patak. Čitavi naramci krasotica, dama sumnjivog morala i inih ženstvina opsjedaju njegov nejaki mail i kvadratić za privatne poruke. A on, samarićanin jedan, svima bi htio ugoditi pa se rasprosto i više nego je dug. To mi, naravno pravi određene probleme u privatnom životu a i psiha mu je načeta.
Jedan moj prijatelj mi se zaklinje da ga je vidio na Mažuranićevu trgu kako hoda sam putem i priča sa nekim čudnim tipovima koji se odazivaju na imena herostrat, budhala, bezvezario, slatka24, nimfetica i sl. Da, potrebno je napomenuti da je patak bjelovarčanin što znači da je uz lebovskog ovaj neveliki gradić iznjedrio još jednu zvijezdu. Ima nešto u tom gradu.
Inače, suosjećam s drugom patkom jer me podsjeća na mene. I sam sam imao male ljude u glavi dok nisu regrutirani u neki drugi rat koji sa mnom nije imao nikakve dodirne točke. Osim toga, sviđa mi se uloga Pigmaliona. Rekao sam patku: "Druže moj, da su pioniri bloga imali ovakav marketing gdje bi im bio kraj? A tvoje je samo da pišeš, pišeš…" E sad, postoji realna opasnost da se patak pod pritiskom slomi, da poklekne. Taj rizik spreman sam preuzeti pa vam ga preporučam mada njegov blog još nije ni približno onome što će nam patak pokazati. Duboko sam uvjeren u to.
S patkom morate biti strpljivi – informatički je potpuno nepismen. Dva dana sam mu objašnjavao kako će se registrirati a link ni do danas nije naučio napraviti. Ali upravo ga to čini šarmantnim.
Mlad, lijep, pametan i duhovit – što čovjek pa makar i žena bio može i poželjeti?!?
Ostaje samo vidjeti kako će se patak iz chatera preobraziti u blogera.
Sretno mu!
Post je objavljen 26.01.2006. u 12:18 sati.