Skužila sam da se moj muž i ja jako malo družimo s ljudima koji su u braku. Moja najbolja prijateljica je solo, druga frendica je rastavljena, prijatelji ili imaju curu s kojom žive ili curu s kojom ne žive ili i ženu i curu. Imam i frendicu koja ima i muža i dečka.
Ok, jedan par u braku postoji s kojim se rado družimo, ali oni nemaju djecu, s onima koji su u stabilnom braku s djecom se uopće ne družimo. Možda nam se sviđa to što smo mi jedina 'obitelj' u svojoj škvadri. Kod nas se može doći na jelo i na degustaciju vina i sjediti u našoj kuhinji i listati časopise dok mi ne uspavamo klince, i onda opet nastaviti s cugom. Nama je to lijepo jer ne moramo nikuda izlaziti, zvati dadilje isl, usput možemo i staviti veš na pranje i snimati film s tv-a... i uživati u društvu svojih prijatelja.
Kao mlađa sam se uvijek grozila tuluma na kojem su samo parovi, uvijek živa dosada, oprezna spika, nedobog nekog flerta... isto tako se sada grozim roditeljskih kružoka na kojima se priča o dječjim prehrambenim navikama, navikama spavanja, ponašanju... to su rečenice koje počinju sa 'a moj mali ti uvijek....'
Post je objavljen 26.01.2006. u 10:06 sati.