Zima je u Zadru definitivno vrijeme kada treba malo promijeniti zrak i na neko vrijeme negdje otputovati. Skijanje u nekoj šik-destinaciji sam odbacio, jer se za istu lovu koju spiskaš u sedam dana na takvim mjestima, može sasvim dobro provesti mjesec dana na Kubi ili u Dominikanskoj republici jer su to još uvijek najjeftinije karipske destinacije. Računao sam da eventualnu žeđ za skijanjem lako utažim tako da se jednodnevno zaletim do Velebita. Prva opcija je bila Kuba, za koju sam smatrao da bi je vrijedilo posjetiti dok je još Fidel živ, no kako mi je prijateljica iskopala neki jeftini aranžman u Dominikanskoj republici, odlučio sam se pridružiti njoj. I tako mi poletjesmo «Lauda airom» iz Beča, preko Bahama do Puerto plate, grada na sjevernoj obali otoka Hispaniole na kojem je smještena Dominikanska republika
PRVI DOJMOVI: Kako mi je prijateljica uplatila stvarno prejeftin all-inclusive aranžman, odmah mi je na početku bilo sumnjivo da tu nešto ne štima. Smještaj je bio stvarno vrlo dobar i po uzoru na Club-mediterrane, dobiješ narukvicu sa kojom možeš neograničeno jesti i piti. Ono što je najviše smetalo (a poslije sam se još više uvjerio u to) je da je njihova vizija o turizmu ta da turiste drže po mogućnosti što više u tim kompleksima. Najprije su ti kompleksi svi redom napravljeni malo podalje od grada i običan će turist normalno posegnuti za taxijem koji je najskuplja varijanta prijevoza u Dominicani. Kad mu još neko u gradu naplati 5 puta skuplje bilo koju stvar, proći će ga brzo volja za avanturama takove vrste, te će shvatiti da mu je najbolje ostati u kompleksu. Kad još k tome dodamo da turoperatori i vodiči šire upozorenja kako nije uputno izlaziti noću vani zbog kriminala, većina turista i ne proviri nosom van tih kompleksa. Tako smo ja i ona proveli par dana u tom kompleksu. Danju bi bili na plaži, a navečer bi bio neki animacijski program. Kako je kompleks bio stvarno mali, nakon tri dana se sve počelo ponavljati i u meni se počela buditi želja za odlaskom jer mi se nije stajalo 25 dana na istom mjestu. Još smo se ja i prija počeli stalno svađati jer nikako nismo mogli uskladiti želje oko aktivnosti, a sve je kulminiralo četvrtu večer kada smo se zakrvili oko neke sitnice. Pošto sam ja bio formalno njen gost, odlučila me izbaciti i ja sam pristao otići sutra ujutro. Učinilo mi se da joj je sutradan bilo čak i malo krivo pa me je čak i otpratila do taxija uz posljednje riječi da ću se već nekako snaći, jer nismo na kraju svijeta. Ja sam joj na to rekao da ipak jesmo na skroz drugoj strani jebene kugle, ali da ću biti OK. Sjeo sam u taxi i rekao vozaču na me odvede prema centru u blizini neke plaže…
Nastavlja se…Saroukhov slide show
Post je objavljen 26.01.2006. u 12:22 sati.