Marketing
Kad bih te dvije rijeci izgovorila glasno, deruci se, pokusavajuci biti glasnija od zraka, bi li znacenje bilo drugacije? Ne bi. Pa ako bih se pritom i rasplakala, bi li se u meni imalo jos sto slomiti od ovog sto je vec slomljeno? Samo bih na trenutak zastala i osvrnula se na sve kojima sam rekla te dvije rijeci. I danas svi oni izgledaju tako blizu, a tako daleko. Vidim ih, sve ih vidim, i danas prebirem po sjecanjima. Danas ne zivim. Danas sanjam proslost. I onu daleku, godinama udaljenu od sadasnjosti, i onu koja se dogodila prije nekoliko tjedana, i onu koja se sad dogadja. I ne zalim zbog ni jednog pokusaja, jer svaki on je danas dio mene, i bez svih njih, ja bih bila crnilo. I danas se sve cini nekako dalekim, kao da su vec prosle desetine godina. A zrak koji smo tada udisali, udisemo i danas, i mozda je on jos jedini koji nas sve povezuje. I sjecanja…poput odraza svih pogresaka, svih gubitaka, svih boli, svih potajnih ljubavi, svih tajna, svih zagrljaja, svih njeznosti i svih osmjeha…
- I necije su oci danas ostale prazne, i necije su ruke danas ostale bez zagrljaja…
- I neciji je pogled danas zasjao sjajem sunca, i necije je srce danas nekog zavoljelo…
Post je objavljen 25.01.2006. u 23:00 sati.