Marketing
Sve je u životu relativno...pa tako i posao
Eto, nakon prošlog, lagano biografskog posta o jednom meni nadasve zanimljivom liku s one strane bare, ovih dana mi se vrte malo crnije misli po glavi vezane uz suštu realnost života, bolje reći preživljavanja u ovoj prćiji od države. Znam da je nekad davno netko mudar rekao da je svatko kovač svoje sreće, ali postoje isto tako događaji i osobe koje vas tako lako mogu izbaciti iz takta i zapapriti vam svojim zlim jezicima ili kamenjarskim rodijakom koji će vas zamijeniti, pa tako vi izvisite s posla. Činjenica je da su meni mnogi dragi ljudi neopravdano u skupini onih koji traže posao (Sadistico, npr.), a kada im i ponude zaposlenje, ponude im uvjete na koje se čovjek samo može nasmijati...U svakom slučaju, kako je krenulo, uskoro će i dostavljači po firmama morati znati programirati, a tajnice i kineski zbog njihovog sve većeg broja na brdovitom Balkanu, naravno pored besprijekornog engleskog, njemačkog, daktilografije, memoriranja najsitnijih detalja unazad zadnje 3 godine poslovanja firme i sl. Naravno, namjerno sam upotrijebila izraz brdoviti Balkan jer smo mi svjetlosnim godinama daleko od nekakvog normalnog tržišta rada, a novopečeni poduzetnici od ranih 90'tih kao takvi samo gledaju kako će ljude zavlačiti za lovu i zakidati svoje zaposlenike gdje god stignu, od neprijavljenog rada, prijave na minimalac, neplaćanja doprinosa i prekovremenih sati, godišnjih odmora itd. Nije ni bitno to koje škole i fakultete imaš, koliko toga znaš, bitno je samo da ti uvijek daju do znanja ukoliko pukneš i zatražiš svoja prava koja ti prema zakonu o radu pripadaju, da nisi nezamjenjiv i da je burza puna, a da i uzme nekog odande dobije neke pare od države i iduću žrtvu će prijaviti na kikiriki osnovicu. Nedavno sam isto tako imala prilike čuti priču jednog svog dragog prijatelja o tome kako je napokon nakon duljeg vremena u istoj firmi dobio ugovor na neodređeno, pa zatim i povišicu, slali ga obučavati ljude tome na čemu je radio van države, da bi ga cca 2 mjeseca iza toga dočekala vijest da si počne tražit drugi posao jer najednom nije dobro to što radi, niti on, a niti drugi. Zaposlenici su danas postali potrošna roba, nije niti rijedak slučaj odlaska na porodiljni i preuzimanja radne knjižice iza toga, a i biti bolestan je postalo čisti luksuz. Nedavno sam uspjela odgovoriti jednog stranca da se trajno preseli u Hrvatsku u koju je zaljubljen i savjetovala sam mu da to ne čini iz čisto financijskih razloga, jer ipak tamo, na trulom zapadu neće morati štediti par godina uz prosječnu plaću samo kako bi posjetio svoje najbliže koji žive na drugom kraju svijeta. Bio je zapanjen stopom nezaposlenosti većom od 22%, visinom plaća, cijenama kvadrata stana..Činjenica je isto tako da su blogovi ljudi koji su zbrisali odavde u bijeli svijet bili iznadprosječno posjećeni (namjerno neću ništa pisati o cijeloj aferi) jer su ljudi valjda tamo pronalazili tračak nade u bolju budućnost, ne zanemarujući naravno ni stil pisanja tih žena. Meni je iskreno žao zbog toga što ih više nema tu, bile su mi zanimljive obje. Činjenica je da je kapitalizam ok stvar, ali ne s 'rvackim predznakom. Dovoljno je pogledati ljude koji rade po Pevcima, Getroima, Magmama i gomili drugih neimenovanih kvaziuglednih firmi pa da momentalno požališ što si ovdje rođen. Istina je, mnogi od nas bi željeli i sami plivati u poduzetničkim vodama, ali kako uzeti kredit za otpočinjanje vlastitog posla koji je vođen dobrom poduzetničkom idejom, ukoliko nisi siguran niti da ćeš ga moći otplatiti do kraja ukoliko je i tvoj sadašnji posao tako relativan i sutra ti se može desiti da i ti budeš onaj koji će izlizivati novouređene hodnike HZZ-a te zatražiti od banke da ti istu tu kredu stavi na led dok ne nađeš nešto drugo.Gade mi se i ti stranci koji dolaze ovdje znajući dobro situaciju u ovoj banana državi i traže od ljudi da se pozdrave sa svojim ambicijama i privatnim životom i budu im na raspolaganju od 0-24 po potrebi i vikendom..Zato ću uvijek biti na strani onih koji su imali dovoljno mozga na vrijeme zbrisati odavde..Iako mislim da ipak uvijek ima nade za nas odvažne, bar dok si ne natrpamo obiteljske obaveze na vrat...
Post je objavljen 25.01.2006. u 22:30 sati.