Priznajte da ovakav "dubokoumni" naslov niste očekivali! Zove me neki dan frendica, u panici, da njezina lošija polovica očekuje vjenčanje. Danas mi piše sva unezvjerena da on, zapravo, već traži mjesto, odredio je i dtum, a ona je u cijeloj priči tek pasivni promatrač. Doduše promatrač koji je bio čitavo vrijeme svjestan da je to ono što je za očekivati, ali ... Kaže mi: "Bojim se da me misli pitati ONO!" Zapravo, zajednički su kupili stan, namjestili ga, u tijeku je preseljenje, a njemu to znači! PUNO! Njoj je papir bespotreban, grozi se institucije braka, ali je svjesna da se svaka veza sastoji od ustupaka... i njegovih i ....njenih, ma koliko to bilo teško priznati. Kaže mi:"mene je strah, nama je dobro i ovako, oko mene vidim toliko nesretnih brakova" Ima 29 godina, pravo vrijeme za razmišljanje. Previše iskustava i spoznaja koje si dobio sam... Pita me što da radi...
Ja sam se udala sa !(. Mlada. Mislila sam samo na to da je brak onaj happy end iz filmova, da je sve krasno.. Slušajući je mislim da je bolje što sam to učinila na takav način. Što si stariji teže je davati ustuke nekome drugom.
Unatoč svemu što život nosi moj brak je još uvijek happy end. Ponekad popustim ja, ponekad on. Ali bez obzira na poneku nesuglasicu, ne bih mijenjala za ništa NJEGOV zagrljaj kad mi treba podrška, smijeh zajedničkim šalama, stvarno pravo mišljenje tamo gdje je potrebno. Ja volim biti u braku. Znam da papir nije bitan, ali to je moj stav???
Nemojte se smrznuti, nek vas zagrije voljena osoba(u nedostatku takve -poslužiti će i kuhano vino);)))
Post je objavljen 25.01.2006. u 20:52 sati.