Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tzgaj

Marketing

Stanje u prometu & KRATAK osvrt na Danijelove odgojne metode

Draga nacijo...

Da, da, nisam vid'la stepenicu, fulala sam je potpuno, promašila, rasula se po podu (kladila bih se da je prizor bio histerično smješan) i uganula nogu, što baš i nije dobro jer je dotična na istom mjestu bila slomljena prije par godina. Anyway, rekoše mi da moram mirovat bar tjedan dana, no kako se nitko nije ponudio da sve to objasni mojim profesorima na faxu, već sam drugi dan skakutala na predavanja, što je zapravo ispalo sjajno jer se ispostavilo da me noga manje boli kad se zagrije i kad ju opteretim jednako kao i zdravu. Uglavnom, trudim se ne šepati, ali si šetnjicu do Zaprešića još ne bih priuštila s obzirom da je oteklina još poveća, ne želim izazivati vraga, obavljam samo ono što je prijeko potrebno (čak i tata povremeno dolazi po mene na fax, onda, dragi Gajevci, znate koliko je sati).

Ok, sad s ovog hipohondrična-babuskara dijela posta mogu prijeći na onaj malo zlobniji... :o)

Vjerojatno je onaj komentar bio malo ishitren, s obzirom da nisam vidjela situaciju u živo, ali me baš nekako jako razljutila. Ja, za razliku od svih ostalih Gajevki i velike većine Gajevaca, bijah loš đak, što po pitanju učenja, što po pitanju discipline. Nisam učila, markirala sam, uvaljivala se u gluposti, a o disciplini na nastavi ne bih ni govorila. Samo tijekom srednje škole sam zaradila dva obična ukora i u četvrtom razredu onaj zloglasni - ukor pred isključenje. Ali ni mene niti jednom, nikad, nitko nije izbacio iz učione. Zlobnici bi rekli da mi je možda baš to i trebalo, no sada, dvije godine nakon srednje škole, sam na faxu svaki dan, na bar 90% predavanja, uredno obavljam svoje obaveze i na satu pričam samo ako me se nešto pita. No, da se vratim na temu, ako me nitko nije slao na "hlađenje" kad mi je bilo 10, 13, 15 godina, i kad je to moglo imat neki efekt, mislim da su sad takve metode definitivno suvišne. Priznajem, ja sam i danas prilično buntovna i uvijek moram ići kontra (hm, možda bih trebala predložit Danijelu da me prebaci na bugariju :o)), pa su mi, još dok sam čitala Jasnin nedjeljni post, sinula bar tri načina kako sabotirati Danijelovu malu predstavu. :o)

Uglavnom, mogla bih ja sad krenut na argumente koji bi mogli imati smisla još nekome osim meni... :o)
1) Vani je, danas konkretno, bilo -11. Nehumano je slati svirače na takvu temperaturu van, ugrijane i bez dodatne zimske opreme.
2) Gubitak vremena. To se odnosi na dvije stvari. Dok svirači izlaze i ulaze ode dosta vremena, npr. moju malenkost bi po ovoj metodi trebalo minimalno 3 puta po probi izbaciti van, 3 puta po 5 minuta je previše vremena izvan probe. Onda druga stvar, ako ja ipak odlučim biti dobra i dignuti ručicu svaki put kad mi nešto nije jasno i čekam svoj red umjesto da pitam Martina, Jasnu ili već nekoga, isto ode dosta vremena.
3) Kao što Marija kaže, djetinjasto je. Mislim da je većina Gajevaca iznad tog nivoa, i da se voditelj mogao dosjetiti neke inteligentnije (i toplije!) metode. Pa postoji hrpetina knjiga o održavanju discipline na nastavi, odgojnim mjerama itd., ako se već išao time baviti mogao je malo proučiti literaturu i uvjerena sam da bi otkrio da te stvari možda pale na šestogodišnjacima, a ne na radnoj mladeži i studentima. Ako sam u krivu, voljela bih da me netko ispravi.
4) Jednostavno nije zabavno. Mislim da je nakon svirke, baš socijalizacija najljepša stvar u našem orkestru, no ako se od mene očekuje da u 20h budem "na položaju" (što u mom slučaju nije baš izvedivo), da šutim 2 sata (što je, vjerujem, fizički nemoguće :o)) s iznimkom pauze, i u 22h odem doma (jer živim u Zagrebu, pa si kave rijetko mogu priuštiti) toga jednostavno više neće biti. :o(
Jasno je meni da je naša nediscipliniranost u zadnje vrijeme prevršila svaku mjeru, ali mislim da je nerealno da se od nas očekuje da baš cijelu probu budemo kuš.

Za kraj jedno pitanje Jasni i moj prijedlog.
Jasnice, suzdržavam se da ne budem zlobna prema Danijelu, ali mi se nekako čini da je disciplina bila ipak mnogo bolja u vrijeme vladavine prof. Kresnika. Jesam li u pravu?

I prijedlog, inspiriran mojim traumama iz osnovnoškolskog orkestra:
Ja predlažem da Voditelj umjesto izbacivanja brbljavih svirača uvede - sviranje. Nek jednostavno blebetavog pojedinca natjera da sam odsvira skladbu na kojoj se trenutačno radi, dok ostali šute i/ili se tiho smijuckaju, pa da vidimo da li su oni jaki na jeziku jaki i na trzalici. :o) Ja ću osobno cijelu probu bar pokušat biti kuš i mirna ko bubica jer sam, kao što napisah, imala iskustva s takvim pristupom i mogu reći da je... veoma odgojan... :o)

Poveći post mi je ispao... Ispričavam se publici koja nije direkno upletena u problem na dosadnosti (ide meni izmišljanje novih riječi... :o)).

Da, i voditelju, ako kojim slučajem nabasaš na ovo prije nego ti ja to sve saspem u facu, nemoj se baš jaaakooo naljutiti jer znaš da ja to sve u najboljoj namjeri. :o) :o)

Pozdrav svima! :o)
Anna

P.S. Jasnice, imamo rekord, dva posta u jednom danu!!! :o)

Post je objavljen 25.01.2006. u 21:00 sati.