Marketing
Pohod na knjižnicu i nostalgija za Pragom
Jel je moguće da je tek drugi tjedan škole i ja sam zatrpana poslom? Očito da da.
Danas sam izlazila iz knjižnice sa 5 ultradebelih knjiga koje sam jedva nosila u rukama. Trebalo mi je dosta vremena da tetu iz knjižnice lijepo zamolim da posudim pet knjiga iako su dopuštene maksimalno tri. Ali sa malo pristojnosti i nevinom i odgovornom facom sam uspjela. Eh, da je barem u blizini bio neki zgodan dizač utega da mi to pomogne nositi. Naime, teglila sam ogromne stručne knjige iz filozofije koje su mi potrebne za referat, a nadodala sam i lektiru od 500 stranica. Mišići me boooole tj. ubijaju. Mislim, gdje su ti dizači utega kad su potrebni?!
Anyway, danas me nekako ulovila nostalgija za Pragom. Prisjećala sam se maturalca s frendicom i došle smo do zaključka da se jednog dana vraćamo tamo. Sedam rajskih dana... Žao mi je što nismo uspjeli vidjeti više. Ljudi su drugačiji (iako ima Balkanaca na svakom koraku), jezik, kultura, hrana (nevjerojatno jeftina)... A tek središte grada, trgovi, spomenici... Sve me fasciniralo. Karlov most je prekrasan noću kad je sve osvjetljeno, ulicama sve vrvi od ludi raznih rasa i narodnosti, a neki skaću ispred tebe i nude letke za noćne klubove koje naravno ignoriraš jer sam Bog zna u kakvu rupu bi te poslali. Iako ne volim pivo, najbolja atmosfera je u pivnicama u kojim nerijetko sretneš raspjevane Irce, a i Hrvata koji zapjevaju neku od Olivera. Uglavnom, Prag definitivno opravdava svoj status jednog od naj odredišta u Europi.
Dakle, svi oni koji plaču jer idu na maturalac u Prag umjesto u Grčku ili neku drugu mediteransku zemlju, neka vam ne bude žao. It will be time of your life.
Post je objavljen 25.01.2006. u 22:49 sati.