Marketing
Jednostavnost!
Nisam baš volje za pisanje ali evo, moram biti na internetu zbog nekog eseja, pa pišem...
Čini mi se da postoje dvije varijante. Dvije varijante svega! Postoji komplicirana i jednostavna varijanta. Postoje životi, tj. ljudi koji si nesvjesno nešto kompliciraju, ljudi koji to žele te ljudi koji pojednostavljaju. Mogu reći, u glazbi postoje veoma komplicirane koncerte orkestralne izvedbe (npr. Beethoven) te puno jednostavnije reggae ili rock stvari. Naravno može se govoriti i o instrumentalizaciji, jednostavna- Chopin, te komplicirana- Čajkovski (makar nisu to preveliki orkestri).
Tako se ja inače motam po orkestrima, tako isto pišem frendovima note da sviraju, kompliciram uglavnom- pratnja na nekoliko razina, nekoliko glavnih tema, jazz pratnja plus solaže, jazz orkestri, ali zadnjih nekoliko tjedana ipak više slušam male combo jazz bendove, te Chopina, Satie-a. Uglavnom, jednostavnije instrumentalizacije. Pratnja i tema. Neznam zašto mi je to došlo, ali mi se prilično sviđa. Ipak je više slobode za izvođača.
Tako sam ja zadnje vrijeme malo opet vježbao gitaru (koju sam tokom 6 godina svirao po 4 sata dnevno), i pozvao ja frenda iz susjedstva koji svira violinu da napravimo duo. Dečko ide u srednju glazbenu i krasno svira, tonovi su mu čisti, sve lijepo krasno, ali jebo im tu klasičnu školu! Tip nemre izimprovizirati ni 2 tona (valjda je nesiguran, šta ja znam...). Mislim, dam mu note, sve on lijepo odsvira (koliko god komplicirano bilo, odmah odsvira), ima i sluha (ne apsolutni, ali blizu..), tada prođemo temu (nekih 64 ili toliko taktova), ja kažem "Ajde, solo!" i onak se nasmiješim.... Zum ! Ništa! Nije prstom pomaknuo!
Razmislim malo, ajde dobro, idemo ovako; "Slušaj mene! Budem ja pustio neku pjesmu" pustim Night and Day (u verziji kontrabasa i 2 gitare) te kažem "slušaj mene, ja bum improvizirao, probaj slušati....." On sluša, kaže da sve kuži, sve oke... Dođe njegov red... Zum! Niš! Tak sam mu počeo neke ljestvice smišljat za harme .... Onda sam odustao (jebiga, nisam baš dobar u objašnjavanju). Onda sam se sjetio, možemo bar blues neki svirati, tak sam ja počeo improvizirati prije 5 ili 6 godina, pa mu dam neku blues ljestvicu (Mislim da sam čak dao Fm).. Niš! Pa jebo mater!!!!!
Pardon na izrazima, ali čini mi se da ih tam u školi uče "crtati" a ne "slikati" (dakle svirati, a ne improvizirati). I u klasičnoj glazbi se u nekim koncertima improvizira... Jednostavno ih ne kužim.
Zapravo, ne mogu pljuvati po tim školama kad nikad nisam u njih išao (polagao sam ja testove, tak da sam sve "završio"), ali sa svim ljudima kojima sam svirao a koji su iz klasičnih škola ne znaju improvizirati. Zuje! (osim ljudi s akademije, oni su izgleda slobodniji u tome)
To mi se čini kao da se ne znaju izraziti kroz glazbu, čini mi se kao da su ti ljudi (ne interpertatori već) jukeboxovi. Ono, daš im note, i sviraju. Mislim, tak bi i trebali kad sviraju u orkestru, to i ja želim kad svojim prijateljima dam note, ali kad sviraju u Duo-u, pa trebali bi malo svirati! Uživati u tome! Razgovarati! Pisati! Ne samo čitati......
Post je objavljen 25.01.2006. u 18:26 sati.