Ljudi moji nesto se cudno dogadja s mojim dragi. zadnjih par dana (odkad su pocela snizenja po ducanima) dragi i ja se setamo i kupujemo njemu (i meni al za mene nista nova) robu... Njemu, kojemu nikad nista ne triba, daj mu patike i trenerku i on zadovoljan, a ja naravno ludim na sve to. Ono idemo negdi u goste, pojavi mi se u trenerci i ja odma dobijem slom zivaca. I eto, stalno govori zadnjih dana kako mora kupit cipele (on, vjeciti mrzitelj cipela).... i tako smo trazili, al hebemu tesko cemo na snizenjima nac cipelu broj 46 za njegovo kopito.:)
Mene je on totalno iznenadija.... ja sam jednostavno sokirana... Nemam nista protiv , dapace, drago mi je da se trgnija malo...al ono...ne mogu virovat...
Kupila sam mu tako 5 majica, jaketu od samta, rebe i jucer patike.... (covjece ja sam zlatna, sta ne???)....
I malo je cak bija tuzan jer nije uspija nac cipele pa je reka da mora jos otic po ducanima i nac ih....
Skoro sam tresnila na pod od shocka!!!! Moj Boze jel se on to mijenja, jel on to dolazi na svoje??? Kamo srece da je stvarno tako.....
Stvarno je jucer bija neki cudan dan, vozili smo se u autu, i pivali jedno drugom pisme... I zato sad moram napisat nasu pismu..... barem smo je pet puta jucer pivali jedno drugom, ka i svaki put kad on ode na brod, a ja ostanem sama,,, pa me uvati depra.....
Kako cu voli to ludo more
Nisam te smila iz duše jubit
Sve sam ti dala, virovala
Svi su mi rekli da ću te izgubit
Da samo more voliš ti.
Nisam ni zna da ćeš poludit
Kad moj brod isplovi iz luke
Ni slutija nisan da će bit teško
Živit na škoju bez muške ruke.
I kako ću volit to ludo more
Kad cili mi život nešto odnosi
I dokle ću slušat vitar kroz bore
U posteji ladnoj di si mi ti
Nisam te smila iz duše jubit
Sve sam ti dala, virovala
Reka sam - mala moš se opustit
Moje te srce neće napustit.
I kako ću volit to ludo more
Kad cili mi život nešto odnosi
I dokle ću slušat vitar kroz bore
U posteji ladnoj di si mi ti Giuliano
Ajme, sad sam se sitila i tog prokletog broda... kako mi je samo lipo kad je doma.... evo vec nekih 5 miseci nije na brodu (radi u jednom remontu, jer bez love se ne moze)... i ja sam se tako navikla na sve to. Lipo doje doma oko 5 popodne, i znam da cemo se posli vidit makar na po ure... a onako kad je na brodu, nikad ne znam ni kad ce doma, ni kad cu ga vidit. Dobro je makar to sta je ovdi po nasim otocima bija, pa bi se ja spustila u luku vidit ga deset minuti ipoljubit.
Kad se samo sitim kad su plovili na relaciji Rijeka- Dubrovnik - Bari.... i kad su u Splitu bili samo dva puta tjedno, cetvrtkom i nediljom i to na nekih pola sata. Svaki cetvrtak i subotu sam ja navecer u 6,30 bila u luci, cekala ga.... a koliko je puta puvala bura, padala kisa, tuklo jugo.... nije me uopce bilo briga, ja sam tila vidit svoju ljubav i ja bi isla doli.... on bi izasa iz broda, poljubija me, reka mi koju ric i to je bilo to...al ja sam bila ispunjena... znala sam da su to jedini dani i jedine mogucnosti kad ga mogu vidit i nisam ih tila nikako ne iskoristit.. i sad kad se sitim tuga me vata.... i pivam pismu....
Cutin se lipo
da je pustit srcu na voju
sad bi s tobon grija postelju
nebi sam moren plovija
i od tebe nebi se odvoija
bogu ču se ja pomoliti
da me kapjon sriće poškropi
snagu da,viron ispuni
da ovu dušu nebi vrga u more
ća bez tebe više živit ne može
i ćutin se lipo kada pomislim
da posteju svoju s tobon dilin
a znan da more me miljama dili od tebe
i ćutin se boje kad mi uploviš u san
i galeba zoven tvojin imenon
jer znan da čeka me daleko
jedno srce veliko
Koliko sam puta ovu pismu pivala i suze ronila.... gledajuci nase slike i sicajuci se lipih dana.....
i mogu rec da me strah, uzasno me strah kako cu kad opet ode na brod... tesko ce mi se bit za priviknit, necu moc zivit bez njega, toliko mi sad odgovara sta je tako blizu mene... sta ga mogu nazvat u bilo koje doba dana i noci i rec da ga zelim vidit i onda to i ostvarim...a onako cu se budit nocima... trazit njegov zagrljaj a njega nece bit tu.....:(((
Post je objavljen 25.01.2006. u 13:09 sati.