Moj dragi je jedna jako kompleksna licnost. Da ga posudim nekom labosu da ga proucavaju, zaradila bih velike pare! Na primjer, moj dragi ima jednu osobinu koja me u pocetku veze toliko izludjivala, da bi to bilo bolno... i u tim bi trenucima doslovno dim sukljao iz mojih usiju od bijesa... sada sam se vec itekako navikla na takvo njegovo stanje, pa ga u tim trenucima samo promatram... a to nekad zaista zna biti zanimljivo...
Kad moj dragi odluči sebi kupiti , npr. - cipele, to je ravno - Sizifovom poslu...
Zasto?
Jer se te cipele kupuju mjesecima....
Zasto?
Jer on od svake odluke, bez obzira koliko obicna, svakodnevna, banalna i sasvim nebitna za zivotno postojanje bila - on od toga pravi horror... sam Hitchkok bi mu pozavidio... On odluku donosi s takvom mukom, da se u tim trenucima u njegovoj glavi dogadja pravi kaos... znoji se... oci mu se sjaje, zjenice se šire... u njegovoj glavi pojavljuje se sto i jedno pitanje koje počine sa: "sto ako..."
Njegov sljedeci potez: izlazi vani, stane kraj izloga, zapali cigaretu
i prozivljava opet jednu te istu moru kroz koju je upravo bio prosao u ducanu. Dakle, kroz glavu mu ponovno, brzinom munje, prolaze ona ista pitanja koja pocinju sa: "sto ako... "
Naravno, ja citavo vrijeme pokusavam razumom utjecati na njegovu odluku... i taman kad pomislim: Evo, odlucio je... Poslusat ce me?... je li to moguce???!!!!...", on opet zablesira neki film u svojoj glavi...
Ne moram posebno opisivati stanje tijela i uma kod prodavacica... one, pak, doslovno, ispaljuju rafale iz svojih bijesnih i krvavih ociju... ali on ih ne sljivi ni 2 %... on nadje jos nacina da iz njihovih vec bezivotnih tijela uzme i posljednje kapi njihove energije...
I tako danima....
Zasto?
Zato jer se moj dragi uzasava tog feelinga zvanog - konacnost! Svaku svoju odluku dozivljava kao nepovratnu kartu za negdje.
Kao da svakom svojom odlukom obiljezava neki svoj teritoriji, granice svog postojanja, unutar kojih ce se ucahuriti, i to svakom svojom odlukom sve vise, nakon cega vise nece moci izaci.
Kod mene, za razliku od njega, svaka moja odluka je odluka samo za taj trenutak.... sutra mozda bude drugacije... Zivot je pun prilika za nove odluke... zivot je pun... pun... ma pun pogodak....
...i sa zivotom se nije lose ponekad i kockati...
Naravno, ne znaci da sam pri tome neodgovorna... ja sam vam, ljudi moji, olicenje odgovornosti... samo sto odluke ne gledam kao konacne verzije svog zivota... danas ovako, a sutra cemo vidjeti...