najdraža gospođica mog života – sestra ima red string na lijevoj ruci. za neupućene radi se o narukvici i molitvi koja prati tu narukvicu, a koje štite od zloga, a sve to skupa dolazi iz kabale.
sis je carica! sigurna sam da ćemo već iduće ljeto ugostiti madonnu, guy ritchija i njihovu djecu. planiram ih vodit na degustaciju kamenica, a prije toga ćemo ih našopat suhim smokvama jer su iste odlične za probavu, a nakon dvije bevande naš otac će im ispričat poneku iz svog ribarskog repertoara. vjerojatno će ispričati i koju anegdotu na portugalskom iako nitko od naših gostiju neće biti iz portugala, ali svejedno, otac voli podsjetiti na svoje poliglotstvo.
sisterice, sretno u proučavanju postanka svijeta.
ova informacija me vratila par godina unazad i natjerala me da se prisjetim svih svojih izleta u egzotične religije, alternativne filozofije, ezoteriju, meditacije i ostale (barem kod mene) kratokoročne koncepcije.
oni pažljiviji čitatelji znaju da sam očijukala sa hare krišna pokretom. kad bolje promislim nije se radilo samo o očijukanju. naime vrlo sam ozbiljno pjevala, plesala, mantrala i prodavala kolačiće diljem domovine, nosila sari po ciči zimi, prestala jesti meso, ribu,jaja, sir, gljive, gasila televizor, učila sanskrt, zaljubila se u baktu iz splita koji me malo zeznuo sa idejom da će živjet u celibatu i to u mayapouru. živjela sam u svjesnosti krišne što god to znaćilo i svaku pojavu iz (prirode) i društva objašnjavala ustaljenim hare krišna analogijama – ljudsko tijelo je kao karoserija automobila, ali što automobilu daje brzinu i što ga pokreće...?(ako ste ikada razgovarali sa nekim od hare krišna svećenika znate nastavak priče). istina, malo me iznenadila veličina kuće i komfor tadašnjeg voditelja kare krišna pokreta u hrvatskoj. malo mi se to nije uklapalo u filozofiju u kojem se odričemo materijalnih dobara. hm, valjda sam bila mlada pa mi je neka važna komponenta pobjegla.
onda je na dnevni red došao reiki. moja dva gay prijatelja koji su tada bili in love (sada su samo cimeri...hm..ponekad me izluđuju te njihove klasifikacije) su me odveli na inauguracijski tečaj reikija. meni je i reiki kao i mnogo štošta u životu predstavljao foru koju obvezno moram probati pa sam i otišla. i bilo je fora, ali nikad više poslije te radionice nisam ništa osjetila. izgleda da sam pravo drvo za taj reiki. osim toga su mi moji gay prijatelji rekli da oni to jedno drugom daju dok su goli pa se nikako nisam mogla osloboditi slike njihova razgoličenog reikija.
nakon reikija sam imala mali izletnički program u transcendentalnu meditaciju i ayurveda yogu. o Kriste kakvih sam samo likova upoznala tijekom svog vježbeničkog staža! sve redom bizarnost do bizarnosti. onda sam shvatila da u mom centru postoje dvije struje sukobljenih hippi mama sa vrećastim haljinama, kristalima, amajlijama, rašljama, hippi mama koje mirišu na pačuli i imaju latentne lezbijske sklonosti. mislim da sam ja bila pristaša lijeve struje, ali su nas na kraju hadezeovci pobijedili pa sam napustila i to stado. (izgubljena ovca)
psihoanalizu i autogeni trening ću drugom zgodom jer mi se sada ne uklapaju u ovaj dominantno religiozni program.
onda sam se razboljela. noć prije operacije sam zatražila od supruga krunicu. istina, nisam je znala moliti, ali mi je najdraži svjedno donio. motala sam je po rukama i nešto tiho izgovarala. ubrzo je Bog dobio lice. preživjela sam. a i straha više nema.
sada mi je najljepše u crkvi sv. vlaha. vratila sam se doma.
Post je objavljen 25.01.2006. u 11:25 sati.