Prošla vremena i stari Egipćani
Eterična ulja, koja su poznavale drevne civilizacije, u mnogome su se razlikovala od raznih veoma rafiniranih esencija, koje se izdvajaju suvremenim metodama destilacije. Stari Egipćani općenito se smatraju utemeljiteljima aromaterapije , iako, prema mišljenju mnogih arheologa, nisu mnogo znali o destilaciji. Većina njihovih ulja i masti za liječenje pripremala se tako da su aromatičnu biljku stavljali u biljno ulje ili masnoću životinjskog podrijetla, a zatim bi tu smjesu ostavljali nekoliko tjedana na suncu. Prema grčkom povjesničaru Dioskoridu, Egipćani su zaista naučili destilirati - iako je to bila primitivna verzija onog što će poslije značiti taj pojam. Druga egipatska metoda za dobivanje mirisnih ulja iz egzotičnog cvijeća bilo je cijeđenje. Znanstvena istraživanja pokazuju da zamisao starih civilizacija da eterični mirisi i parfemi podižu ljudski duh na drugu razinu svijesti nije primitivna ni praznovjerna, kao što se to nekad vjerovalo.
Grci i rimljani
Grci su, više od bilo kojeg drugog naroda, imali sklonost svoje glave ukrašavati mirisnim cvijećem - što je oblik psihoaromaterapije. Hipokrat je isticao pozitivno djelovanje svakodnevne aromatične kupke i masaže na produljenje životnog vijeka. Parfemi i balzami za liječenje, tako popularni u Grčkoj, uskoro su postali popularni i u Rimu Plinije opisuje skupu mast pod nazivom susinum, koja je došla iz Atene. on navodi da je bila sastavljena od estrakata bijelog ljiljana, ruže, šafrana i mire.. Osim što je sadržavao kozmetičke vrijednosti, susinum se koristio i kao diuretik, te za ublažavanje vaginalnih upala.
Post je objavljen 25.01.2006. u 10:06 sati.