Malo je neobično u ovako se lijepom, ali istina hladnom danu probuditi s ružnim snom. I nikako se istog nisam mogla otresti. Ma koliko se puta jutros vraćala u krevet. U snu bratić od trideset i nešto umire za vrijeme metenja, a ja sam jedna od onih koja nosi lijes. Plačem neizmjerno i nije mi jasna ta nepotrebna smrt. Sanjam staru hižu u Zagorju, a onda...
Onda sam odlučila sve zaboraviti i krenuti u ovaj hladni, ali sunčani dan. Skoro je skroz plav i bistar jedino se neka izmaglica nazire u daljini. Hladno je i ja već navikla imam nekoliko slojeva odjeće...
No ipak san ne izlazi iz misli. Čemu služe ružni snovi i zašto baš takav san u ovom trenutku...
No nije vrijeme o tome razmišljati, vrijeme jest za jednu kavu i posao do kraja dana.
Čitamo se, ali ne danas....
Occupied Ball
Post je objavljen 25.01.2006. u 09:41 sati.