14. turnir ove školske godine u O.Š. 'N.Hribara' Velika Gorica – 24. 01. 2006.
Pozdravljaju me vani u dolasku školi neki zamaskiranci. Mora da su to neki s goa, ali ne prepoznajem. Krenemo s pričom na ovoj brrrr zimi i prepoznajem Lovru, a ono drugo je Stela. U predvorju škole neizostavni Marko Grdenić. Ovaj puta smo u prizemlju u 1. b.
Učionica je već prazna i počinjemo s pripremom. Ja odlazim do gospođe pedagog, da se malo čujemo i vidimo da smo ovdje. Zanima me o kakovoj se kazni za djecu četvrtih razreda radi, zbog koje ne mogu na go. Možda mi je nešto promaklo što nije u redu bilo. Dobro je znati da se nešto pokuša promjeniti na bolje. Ja sam dosta popustljiv prema djeci, pa se možda što ne dobro desilo u njihovoj igri. Ja nisam primjetio neku štetu da su uradili. Doznajem da je ipak nešto bilo. Uništili su kaširani šešir za školske aktivnosti pred polugodište i to u vrijeme rada go-sekcije. Ja to nisam primjetio. Možda meni iza leđa i nastade šteta, a mali ni da bi spomenuli. Tu i tamo izgube kontrolu, a tada meni ne ostaje do upozoravati i smirivati. Čudno je kako neka djeca nisu u stanju kontrolirati energiju koja im se akumulira. Neki su kao neke bombe. Umjetnost je usmjeriti im prežnjenje energije. Eto, bilo je, a sada su konzekvence. Neki više ne dolaze na go.
Kako se sve pripremilo i tek što ne počesmo dolaze Pukanići i Josip Ivaci, a i Stjepan stiže.
Pogledajmo što se sve zbivalo kroz turnirsku tablicu. Igralo se go na 13x13 i atari go na 9x9. Go su igrali međusobno 5. interene i jači, a ostali slabiji sve atari-go prema kategorijama.
1. Stjepan Švigir 22. kyu, 11 bodova 2. Lovro Blagaić 25. kyu, 9 bodova 3. Marko Grdenić 6. interna kategorija, 8 bodova 4. Josip Ivaci 3. interna kategorija, 5 bodova 5. Matija Pukanić 5. interna kategorija, 4 boda i sds 12 6. Marko Pukanić 5. interna kategorija, 4 boda i sds 10 7. Stela Pervan 2. interna kategorija, 1 bod
Nove kategorije: 4. interna kategorija: Josip Ivaci
Stjepan je ovdje tata-mata. Marko Grdenić ovaj puta nije mogao na vrh. Bio je rezerviran za Stjepana i Lovru. Njih dvojica riješiše pobjednika u međusobnom susretu. Razvila se pozicija, a Stjepan sve malo po malo zarobljava Lovrine kamenčiće. Lovro gubi nadzor nad sobom. Kaže da ne može protiv Stjepana, te da je Stjepan jači, te da se ne može skoncentrirati, te da mu ne ide i nakon pada veće grupe kamenčiće gurne ploču od sebe i kaže da se predaje. A Štefek se samo smije. I opet je on prvi.
Marko Grdenić je najuspješniji od nove generacije u Hribi. Protiv Lovre i Štefeka nije mogao, a sve ostale je pobjedio. Bio je treći.
Josip Ivaci je pokazao da se vraća u formu s početka školske godine. Jedini je prvoj dvojici uzeo po jedan bod svakome. On napreduje u novu jaču 4. internu kategoriju.
Matija i Marko Pukanić osvajaju svaki po 4 boda. Matija je pobjedio uspješnije protivnike na ovom nadmetanju i to mu je prednost, pa je ispred brata na petom mjestu.
Stela se naigrala. Htjela je ona još, ali prošla su dva školska sata. Brat joj je među kažnjenima, pa ne smije.
Većina je danas igrala na 13x13 go. Svi osim Stele i Josipa. Interne kategorije koje igraju go na 13x13, a to su dva Marka i Matija, čine opetovano iste pogreške i pored učestalih objašnjavanja. Učili su ovu igru u početku preko atari-goa, gdje se kamenčići zarobljavaju ili brane i to je bio jedini cilj. Kako do cilja doći su razne vještine zarobljavanja i obrane. Prešli su na igru na prostor na večoj 13x13 ploči. Spontano slijede put zarobljavanja i dolaze do nekih krivih zaključaka. Sada se treba gledati drugačije, šire. U situacijama gdje greške čine im objašnjavam što je pogrešno, na što oni daju do znanja da me razumiju i onda opet čine iste greške. Znam da dosta njih čita blog, pa ću sada ovdje to ponoviti.
U gou osvajamo prostor. Ploča ima svoju veličinu. Kamenčiće stavljamo svaki po jedan i tako ih jednaki broj stavimo na ploču. Možda crni ima jedan više, ako je on zadnji igrao, ali to nije bitno. Pa u čemu je onda razlika na ploči? U tome gdje su kamenčići stavljeni. Istobojni zajedno ograđuju prazan prostor ili ga nastoje ograditi. Tu i tamo zarobe i ponešto protivničkih kamenčića, ispod kojih, kada ih se zarobi, ostaje opet prazan prostor okružen kamenčićima onoga koji ih je zarobio. Vrijednost je taj prostor okružen istobojnim kamenčićima. Vještina je imati veći ograđeni prostor od protivnika. Zašto? Pa, ako vam protivnik igra u taj prostor, lako ćete ga zarobiti, jer se on ne može lako razvijati unutar vaših kamenčića. Da bi mu kamenčići opstali trebaju imati ona dva oka, da im se nebi mogla oduzeti zadnja sloboda. Što sada to znači? Prazan prostor koji vaši kamenčići ograđuju je vrijednost po kojoj se računa vaša uspješnost u igri. Njega treba čuvati. To znači da ne vrijedi stavljati svoje kamenčiće, bez potrebe, u njega, jer ga tako smanjujete. I još nešto. I protivnik ima takvoga prostora, ali drugačijeg oblika. Ako tamo stavljate svoje kamenčiće, a ništa suvislo ne možete uraditi, pa vam on na taj potez u svoj prostor ne odgovori, gubite poen, jer povećavate broj protivničkih zarobljenika. Oni su njegovi poeni. Kada su prostori čvrsti ne igrajte ni u svoj ni u protivnički prostor, jer tada gubite poene, a možda time i partiju.
Pročitajte ovo u uokvirenom i zapamtite. To je logično. Nije li?
Slijedeći utorak je opet go u Hribi, a netko možda dođe i u subotu na vikend-turnir u Zagrebačku 90.
Izvjestio bl. Muradenu