danas mi se dogodilo nešto. dugo to nisam osjetila. legla sam na krevet jer više nisam mogla gledati. ne spavam dovoljno u zadnje vrijeme. vani je bilo sunčano. nisi mogao vidjeti da je temperatura ispod nule i da je zima. u mojoj glavi je bilo proljeće. ugledala sam ples čestica prašine na sunčevoj zraki. ples uzrokovan podizanjem moje plave dekice. bilo je tako...lijepo. baš lijepo. osjećaj smirenosti i zadovoljstva. bez ijedne brige. samo ja, sunce i prašina. obožavam ležati na krevetu dok mi svjetlost pada u sobu. tada kao da vrijeme stane. ta toplina vlastitog tijela. kreveta. nitko ti ne treba.
ležala sam tako par minuta, ali sam onda zaspala.
Post je objavljen 24.01.2006. u 23:10 sati.