Prije nekog vremena sudjelovala sam u sudaru. Potraživanja za materijalnu štetu su rješena, ali ostala je moja krivica pred državom. Ja se nisam osjećala krivom, iako sam službeno bila.
Naime, predočiti ću vam slučaj primjerom. To nije bio moj slučaj, ali je analogija ista. Vozite se ulicom, istrči vam mačka pred auto, naglo skrenete da ju ne pregazite te zbog toga lupite auto koji vozi usporedno s vama. Iako ste krivi za štetu na drugom vozilu, skrivili ste sudar, većina nas se neće osjećati pred zakonom krivim. Nagađam da će vas prekršajno prijaviti za neprilagođenu brzinu uvjetima i stanju na cesti. Naravno, nemoguće je dokazati da vam je mačka stvarno izletila.
Tako sam ja dogurala do suda i izjasnila da se ne osjećam krivom. Sud nije imao dokaze kojima bi me osudili te je pozvan sudski vještak. Gospodin je došao na sud, popio kavicu sa sucem u sudnici dok sam ja čekala ispred vrata, te iznio svoje "stručno" mišljenje. Naime, povijest sudara uzrokovanih istrčavanjem mačke pred automobil je pokazala da je u tom slučaju udarac pod xy kutem, a moj je pod uv kutem i iz toga on zaključuje da nije bilo mačke. Malo matematičke logike treba čovjeku da primijeti da to nikako ne može biti zaključak, nego samo pretpostavka te da dosadašnji empirijski slučajevi ne moraju odgovarati svim teoretskim mogućnostima. Činjenicu da je vještak bio bezobrazan i nekulturan prema meni kao optuženoj strani možemo zanemariti. Znala sam što će uslijediti. Ja ne mogu dokazati što se stvarno dogodilo, oni imaju mišljenje "stručne" osobe i proglasiti će me krivom.
Jučer mi je pozvonio poštar sa sudskim rješenjem. Dobila sam 800 kuna kazne te 1050 kuna troškova. Ne znam otkud im uopće ideja da ja imam 1850 kuna da im platim! Pa to je nekim ljudima mjesečna plaća. Da, reći ćete, tko nema za plaćanje kazni, nek ne čini prekršaje ili nek na sebe ne preuzima rizik, dakle ne sjeda u automobil. Naime, ovih 800 kuna bih ja mirne duše platila, ali 1050 kuna troškova je čisti bezobrazluk. Naime, moram platiti 200 kuna paušalne svote - koji je klinac paušalna svota? 110 kuna je trošak očevida iako policiju nitko nije zvao na očevid, nego su se sami pojavili i počeli pisuckati. 740 kuna je prometno vještačenje koje ja nisam niti tražila, pa zašto bih ga plaćala. Ukoliko država nije mogla dokazati moju krivicu bez tog vještačenja, mogli su me osloboditi, a ne tražiti vještačenje da bi "dokazali" da sam kriva i onda to još meni naplatiti. Naravno, svjesna sam da je to sve po zakonu, ali zakon nam je kretenski!
Ja 1850 kuna nemam, ako želim jesti sljedeća dva mjeseca. Alternativa mi je zatvor - tamo ću bar jesti na njihov račun.
Post je objavljen 24.01.2006. u 23:08 sati.