Odletjela je
napravivši zvijezdu
nekoliko puta
u neku svoju povijest
kojoj samo ona zna
početke i krajeve.
Spavala je kao dijete
u malenoj kolijevci
čekajući posebnosti
da je bude.
Trozub ideje
u rukama nježnim
kao zavjesa kojom
sunce vježba snagu
prodire sve dublje
u ispraznost.
Vakuum.
Reveri ukrašeni
suhim križevima
zaboravljenih stihova
bez konteksta i imena
spremaju tužbu
za konačan sud
senilnom,
sebičnom
pjesniku u pokušaju.
Svi se nalaze tamo
pred vratima ostvarenja.
Pravde mora biti
i nemarnost prije ili kasnije
dolazi na naplatu.
Novi će dan
ugledati još jedan
suhi križ i nešto suza,
a mene neće biti
da ih obrišem.
Atlantida,
kao kontinent
potonulih stihova
bez konteksta i imena,
odletjelih u neku svoju povijest.
bez početka i krajeva,
napravi zvijezdu.
Trozubu ideje
i zavjesi
inspiracije.
Post je objavljen 24.01.2006. u 22:44 sati.