Proljeće, jesen i zima stara su šunjala, prikradala, dok je ljeto tempirana bomba. Stvori se odjedanput. Uznojiš se kao pas i skidaš sa sebe krpe misleći da ti više nikada neće zatrebati. Ljeto je pravo vrijeme za vođenje ljubavi. Ljeti se sjećaš proljetnog zaljubljivanja, jesenjeg rastanka, zimske snježne avanture; pokušavaš se sjetiti svih žena koje su vikale – Ne, prijetile prstom govoreći: Bez pipanja! Sjetiš se koliko si puta trebao dobiti šamar jer si gurnuo nosinu u zabranjenu zonu sumraka; nije ti jasno kako mogu lokalnu ljepoticu i dalje zvati Sophia Loren, kad je sada časna majka troje derišta; nije ti jasno kako je Vesna postala baka i otkud joj pravo na to, a meni još ni kosa nije posijedila. Glavu držim u krilu jedne ljubazne Nijemice koja mi zahvaljuje za masiranje leđa, za mazanje odvratnom kremom koja zaudara na pokvareni maslac ali ima neki vražji faktor šest. Usprkos kremi Nijemica, ta kći sjevera, ta valkira, izgleda kao kuhani jastog; lijepo, mlado, germansko meso, ružičasto poput lososa nikada ne može odoljeti nekome čijim žilama teče stara slavenska krv; nekome tko ima stotinu trikova a da uopće ne zna njemački jezik; nekome čije knjige krase zagrebačke izloge šepireći se u knjižarama. Ne može biti dobar klaun nitko tko nije bio dobar artist; ne može nitko biti dobar slikar kubist tko nije naučio crtati ugljenom, srcem grafitne olovke, krejonom, ružom za usne, ugljenom ugašene šibice, talogom od kave; ne može se dobro napisati rečenica ako nisi na Ti s grofom Tolstojem, a niti možeš postati Europljanin ako na europskoj curi ne ostaviš ono što bi Francuzi rekli, la signe, a mi – znak. Svaki mačor pišalinom označi svoj teritorij: zato se ljeti treba kupati na Jadranu i voditi ljubav na pjeskovitoj plaži za punog mjeseca kad puše južni vjetar i kad je more zbrčkano kao tanjur rezanaca.
Post je objavljen 24.01.2006. u 22:33 sati.