Jučer... Probudim se kao i obično u 6:30, spremim se za školicu i u 7:15 ispadnem van iz stana. SMRZLA SAM SE. Vani je ledeno..mrzim to.. U školi ko i uvijek, dosadno..da se ubiješ od dosade. nakon škole teretana. nakon što me oliver doslovno ubio- trening. nekak sam se dovukla do mladosti i preživjela kraj treninga. vraćam se doma u 19 h, jedem i naravno učim (da ziher).. otišla sam u krevet oko 10 i napokon zaspala. između jave i sna osjetila sam kak mi se krevet miče. moje objašnjenje za to je bio vjetar, no naravno spavala sam..
I tako ispočetka (skoro) svaki dan. pitam se ZAŠTO? neću od toga niš imat, neko normalan bi već odavno odusto ali ne i ja. svaki dan u zadnjih 6 god. sam na treningu i još uvijek se držim. ZAŠTO? nemam pojma... želim neko objašnjenje. možda to jednostavno volim...
Odoh se spremati za krpe.
Post je objavljen 24.01.2006. u 20:50 sati.