Treba vremena da čovjek izgradi stav o nečemu o čemu nije nikad previše razmišljao.
U situaciji opisanoj u prethodnom postu prvo samo klimam glavom i prihvaćam sve. Jer želim da sve štima. Jer ne razumijem najbolje što mi se to događa.
Potrebno je neko vrijeme da sve "sjedne" na svoje mjesto. Čim prije čovjek iziđe iz faze zbunjenosti i pridigne se na vlastite noge prije će uspjeti i rješavanje problema.
Važno je shvatiti svoje minuse, poraditi na njima. Važno je shvatiti i pozadinu zahtjeva koje nam netko nameće. Odrediti se prema njima što prije i što čvršće. I tu ne mislim čvršće kao "bit će po mom!", već razjasniti sebi što je poželjno a što ne. Ako negdje jako podbacujem, nastojat ću se popraviti. Ali sve je to uglavnom stvar sustava vrijednosti.
Kad imaš čvrst stav sve se to odbije od njega i posloži baš tamo gdje zapravo pripada. Bliže ili dalje.
I vrata i kaputi i ušminkana mjesta i novi prijatelji.
Post je objavljen 24.01.2006. u 16:24 sati.