Halo?? Prekine…
Halo? Opet!!! Ovaj nije normalan!
Smirite se. Možda je shvatio da je pogrešan broj. – reče medicinska sestra koja je stajala uz Ivanovo uzglavlje
Shvatio je moj k…. – u tom trenutku sestra mu rukom prekrije usta
Par trenutaka iza toga ponovno zazvoni mobitel. Ivan je bio na granici nervnog sloma. Jedina utjeha ovoga vikenda bilo je to plavo sisato odjelce koje je non-stop bdjelo nad njim. Ona je bila njegov anđeo, a on je bio u ofsajdu.
Ajde ustaj. – ona će
Gdje ćemo?? – upita on
Na pranje nogu. Vidjela sam par uginulih štakora u radijusu od 100m. – rekla je svojim tankim uspavanim glasom hineći nekakvu ozbiljnost
Zar baš moram??
Kako to misliš «zar baš moram»?? Zar želiš odagnati mogućnost da ti ijedna žena priđe u dogledno vrijeme?
Pa, ti si žena. I to ne bilo kakva.
Da, ali moja je dužnost da ti sada operem noge.
A moja je dužnost da se ne sramotim pred tako lijepom ženom.
Daj, ne budali. Idem po lavor i toplu vodu. – reče prikrivajući osmijeh
Vratila se nakon par minuta sa lavorom tople vode u rukama dok joj je tamno-plavi ručnik visio preko desnog ramena. Ivan je i dalje, hipnotiziran njenim skladnim kretnjama između nekoliko praznih bolničkih kreveta, sjedio na rubu kreveta trljajući stopalo lijeve palcem desne noge. Na nogama je i dalje imao čarape – crne sa jasno vidljivim znakom NIKE.
Hoćeš ih sam skinuti ili ću ja?? – upitala je
Neću…nemoj. – nervozno je izustio
Ne budi dijete.
Ok, evo… - odbacio je obje čarape u kut do kreveta, te naglo potopio noge u toplu vodu
Mmmmm, kako godi. – rekao je
To je pravi dečko. – rekla je osmjehnuvši se i kleknula pred njegove potopljene noge
Hoćeš da ti nasapunam noge??
Ne! Mrzim sapunice!!!
Ok. – rekla je i ubacila šaku soli ne bi li dobili malo morskog ugođaja.
Iz tog slanog zaljeva stršila su dva naftna tornja. Puštali su na sve strane. Zaljev je potamnio uz rekvijem za snove.
Tuc-tuc-anal-oral-tuc-tuc… - poznati tekno/trens zvuk mobitela prekinuo je morsku idilu
Ovo je već peti put jutros – reče Ivan i pritisne OK
Ivane?? – čuo se glas sa druge strane
Koji si ti sad?
Ja sam, Zoran…kretenu!
Kreten ti je u gaćama kretenu…GAĆAVI!!! Koji me kurac provociraš cijelo jutro na mobitel??
Ma ne provociram te. Ne valja mi baterija na mobitelu. Zato ti moram brzo govorit.
Aj, govori…
Znaš ono kad smo se preksinoć vratili sa partija?
E, pa šta?
Ti si…. (tu-tuu-tu-tuu) – prekid veze
Tuc-tuc-anal-oral-tuc-tuc….
Ej, nastavi.
E, da…ti si rekao da možeš sam do svog stana.
I jesam. Sam, i na sve četiri…hehe.
Znaš li ti Ivane što ti se u stvari dogodilo preksinoć??
Nemam pojma, ali pretpostavljam da ćeš mi ti to reći.
Dobio si jednu spolnu bolest.
Sereš!!! – Ivan će
Da. Sjebao si se niz stepenice….buhahahahahahaha…kh-kh-khlj-pljuc.
Slušaj ti…(tu-tuu-tu-tuu).
Tuc-tuc-anal-oral-tuc-tuc…
Ivane! Da skratim priču. Dolazim po tebe za sat vremena.
Dobro, đubre jedno usrano. I nemoj kasnit. – Ivan će
Zoran je banuo u bolničku sobu kasneći 17 minuta. Bio je neobrijan (brada tjedan dana), a na sebi je nosio zimsku kolekciju Dolce&Gabbana (sezona 2010.) kupljenu na bosanskom pazaru.
Dok su napuštali bolnicu Zoran je u čudu gledao sve te mlade bolničke sestre kako rupčićima brišu suze i mašu za Ivanom.
Ivan je bio malko i deprimiran jer je ovo prvi put da nije uspio poševit sve žene koje je upoznao. Ali, obećao je da će se vratiti.
napomena 1 : senzacionalni nastavak pun analnih obrata slijedi uskoro.
alternativa napomeni 1(Athena remix) : nikada ne znate kada ću objavit nastavak. zato, dočekajte jutro spremni sa prstom u dupetu.
*apdejt*
Uvaženoj skijašici Michaeli Dorfmeister preporuka kako se ponijeti prema onima kojima nije mjesto uz skijašku stazu : odgovor leži u ovoj priči.
Post je objavljen 23.01.2006. u 23:16 sati.