Redak psalma iz mise: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!
Čitanja
Čitanje iz Knjige proroka Izaije uzeto je kao dobar uvod u Evanđelje koje suprotstavlja Božju pravednost ljudskoj pravednosti.
Jer moje misli nisu vaše misli,
i moji putevi nisu vaši putevi. (Iz. 55, 8-9)
Evanđeoska prispodoba o gospodaru koji je u plaći izjednačio one koji su došli rano ujutro s onima koji su došli u podne jasno odražava sliku Oca nebeskoga kojega je Isus došao objaviti a koja se ralikuje od Boga pravednika kojega je naviještala starozavjetna crkva.
Isus se nikada nije ustrčavao rušiti židovsko mišljenje da su oni kao sinovi Abrahamovi jedini pozvani spasenju i da onaj tko se želi spasiti treba postati Židov.
Nadalje Isus je pozvao grešnike na obračenje, s nijma se družio, jeo i pio što su mu pravovjerni, posebno farizeji zamjerali. Nihovom legalizmu i uskogrudnosti on suprotstavlja Boga ne kao zakonodavca nego kao Oca koji ljubi svakog čovjeka i želi da se spasi. Po tome je ova prispodoba slična onoj o Milosrdnom ocu. Stariji sin se buni što je otac oprostio mlađemu koji mu je upropastio toliki imetak. Međutim oca ne vodi ljudska pravednost nego ljubav prema svome djetetu.
Postoji i u Starom zavjetu lijepih primjera Božjeg milosrđa. Sjetimo se samo proroka Jone. Jona se ljuti što mu se osušio bršljan a Gospodin ga kori jer mu je žao običnog bršljana koji mu je pravio sjenu a nije mu žao grada Ninive.
Sveti Grgur Veliki u svojim Propovjedima o Evanđeljima u ovoj prispodobi vidi u radnicima pozvanim u rane jutarnje sate drevni židovski narod koji je od samog početka svijeta bio pozvan od Boga. Oni pozvani o jedanaestoj uri jesu pogani, kojima je bilo rečeno:" Zašto ovdije stojite vazdan besposleni?" A oni odgovaraju: "Jer nas nitko ne unajmi." Što će reči;" nitko nam nije propovijedao o stazama života."
Nadalje on kaže da različite ure mogu označavati različitu životnu dob. Tako jutro znači naše djetinstvo, treća ura naše sazrijevanje, šesta mladost, deveta zrelost, a jedanaesta staračku dob.
Nakon raspada totalitarnog sistema koji je uslijedio društvenim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Hrvatskoj, ne u tolikom broju, ali ipak primjetno u crkvu su došli neki od onih koji ne samo da nisu bili vjernici nego su možda i optuživali vjernike, ograničavali ih u njihovim pravima. Posebno su to osjećala djeca u školi ako su imali nastavnika ili prifesora koji je bio zagriženi komunist a onda se ta osoba odjednom pojavila u crkvi. Prva reakcija dakako; preokrenuo kaput. Možemo li uopće znati što se to u stvari njima dogodilo? Smijemo li ih staviti u kontekst razmišljanja na temelju ove evanđeoske prispodobe? Javne rasprave o tome su jalove jer vode uglavnom u politiziranje i osudu. Bolje je u sebi razmišljati o otajstvu života i o tome što sve Bog čini da čovjeka pozove u svoj vinograd - da ga vrati na pravi put.
Pavao apostol u poslanici Filipljanima kaže: "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak." Nije to tek neka pobožna fraza. Pavao je u zatvoru. Započeo je proces kojemu se nezna ishod. U pitanju je život. Obraća se onima koji su mu najviše prirasli srcu njegovim Filipljanima. Kao da kaže - drugog puta nema.
Ima nas koji smo od ranog jutra u Gospodinovom vinogradu. Prije bi se reklo da smo ljenčine nego dobri radnici - ali tu smo. Gospodine čudesan si u svojim djelima i postupcima. I kad bih mogao - tko sam ja da išta pitam. Sretan sam što sam došao rano - što sam s tobom to mi je najveća i najljepša plaća.
MOLITVA VJERNIKA
Nebeskom Ocu koji nas je pozvao u svoj vinograd - Crkvu upravimo svoje molitve:
(Predlažem da svatko iznese svoju molitvu)
1. Gospodine nisam neznam kako vrijedan radnik u tvom vinogradu. Više mi se dopada slatko grožđe nego li teški rad po žegi i suncu. Po dobroti svojoj strpljenja imaj samnom Gospodine!
Post je objavljen 18.09.2005. u 00:00 sati.