kad kazem da sam sretan ? kako mogu biti sretan ? kad me onaj snob od covjeka drzi tamo 8-21 vec skoro mjesec dana, a na racunu pise ''prekovremeno : 00 kuna'' ... en sto je kreten, cudno mu je da mi treba slobodan dan prije ispita, misli da mi je dovoljno... kome kad? i onda mi mama prigovara zasto ne ucim ? pa kad ? jedva se suzdrzavam da joj ne odgovorim... jednom cu puknit, a onda cemo zakrvit... ne mogu vjerovati koliko je neshvatljiva... idem radit u pola 8, vracam se kuci u 21... umoran ,gladan, boli glava, promrzo i onda da ucim ? pa to nije za najgore ljude... kakav fax ? ocigledno je da ne mogu zavrsit fax... obecao mi je prije nove godine smanjit radno vrijeme na 5,6 sati... a na kraju ispada da radim 12h, od toga 4 h ne plati... i tako svaki dan... ja otisao da dam otkaz... on meni ne da ?!? na koju foru ? ... ako mi ga ipak da, moram radit jos 30 dana, taman dok ispiti traju... koga zavaravam srecom ? nisam depresivan, nego sam umoran od svega... i sad mi se nudi opcija da idem radit u Zagreb, na H... uz njihovo studiranje... ne znam, tesko mi je sve ovo napustit... vinkovce, frendove... iako bi volio pobjeci, iako znam da bijeg ne rijesava nista... ali nekad se osjecam preslabo da bi se borio s time... ne znam, svake minute mi se cini da bi trebao otici, zaboraviti sve iza mene, i zapoceti novi zivot daleko odavdje... i da se samo sjecam mozda 10 prijatelja iz skolskih klupa... ostalo ... bacit u zaborav...sve sto sam stekao, upoznao, zavolio, patio...bas sve... idem spavat, da sto prije docekam da idem radit... za nista...
ljudi ne znaju cijeniti trenutak kad su sretni, jer ne vide druge oko sebe, zasljepljeni su srecom, koja brzo proše...
slusam jednu od meni najdrazih pjesama... Coldplay - Trouble