Kad bi me sad netko upitao za top listu pet najboljih horrora svih vremena, stavio bi me na teške muke. Bilo bi jako teško odabrati pet filmova. Ma, k vragu, i petnaest dobrih naslova je teško izdvojiti, a i nakon formiranja takve liste, naknadno bi isplivao još pokoji u prvi mah zaboravljeni film. No jedno je sigurno – među prvih pet svakako bi se našao „The Shining“ Stanleya Kubricka. Mračnom atmosferom good-old-Stan je uspio dočarati uzavrelu močvaru koja zahvaća um glavnog lika, oživljenog zahvaljujući nezaboravnoj glumi „rođenog manijaka“ Jacka Nicholsona.
Jack Torrance (Nicholson) je pisac u kreativnoj krizi, sklon alkoholu i s pokojom mračnom obiteljskom epizodom. Kako svakom piscu u krizi, i Jacku je potrebna izolacija, pa prihvaća posao čuvara hotela u planinama za vrijeme snježnog perioda. S njim odlazi i draga supruga Wendy (Shelley Duval) i najiritantnije dijete u povijesti filma – Danny Lloyd, vječno napola otvorenih usta, u ulozi sina jedinca Dannyja Torrancea. Mali Danny ima sposobnosti čitanja misli i razgovora s ljudima na daljinu. Preduvjet je da i ti ljudi imaju jednaku sposobnost. Danny može osjetiti i zlo, a svoju sposobnost pripisuje razgovorima s „imaginary friendom“. Već po dolasku u hotel počinje postupno pomračenje Jackovog uma. Počinje razgovarati s duhovima u hotelu i na kraju dobiva neodoljivu želju – nasjeckati sina i suprugu sjekirom koja mu se, eto, našla pri ruci.
Nastao prema romanu Stephena Kinga (sinonim za horror literaturu, ako mene pitate), „The Shining“ zastrašuje u svakom svojem kadru i sekvenci. Ali tu je i nekoliko posebno lako pamtljivih scena, za duge zimske noći poput ove koja nam predstoji:
1. Danny se vozi biciklom po hodnicima hotela, kamera ga prati, a on odjednom naleti na dvije seke odjevene u identičnu odjeću koje ga pozivaju na igru
2. Jack ulazi u kupaonicu i pronalazi golu plavušu u kadi; taman misli da mu se posrećilo, zagrle se i ljube, a on u zrcalu gleda kako se njegov preljub pretvara prvo u gerontofiliju (žena postaje starica), a zatim i nekrofiliju (trune mu u naručju dok je još ljubi)
3. Danny šeće sobom, dok mamica spava i govori „REDRUM“; istu riječ ispiše na zidu, a kad se mamica probudi vidi zrcalni odraz riječi – „MURDER“; bu!
4. ovo je antologijska scena – Jack sjekirom krči put kroz zaključana vrata kupaonice, gdje se u strahu skrivaju supruga i sinčić – napravi si rupu, gura kroz nju glavu i vikne „Here's Johnny!“ (navodno to nije bilo u scenariju, nego se Nicholson poveo trenutnom inspiracijom)
5. u smrznutom labirintu od drveća i grmova Jack juri za svojim sinom sa sjekirom u ruci, kamera divlja, svatko se boji, Kubrick je majstor
… i još mnogo mnogo takvih scena.
Što drugo reći nego: GLEDATI, Gledati, gledati!
ALL WORK AND NO PLAY MAKES JACK A DULL BOY. All work and no play makes Jack a dull boy. all work and no play makes jack a dull boy. ALL work AND no PLAY makes JACK a DULL boy. All work and no play….
Post je objavljen 23.01.2006. u 19:33 sati.