Marketing
monday girl
I ja bih voljela pobjeci daleko. Ali ne onako, kukavicki, sto prvo padne na pamet kad netko kaze da bjezi, vec zelim jednostavno otici, udaljiti se, potraziti promjene, kad vec one ne traze mene. Zaljubljenik sam u promjene.
i'm sitting here in the boring room
It's just another rainy sunday afternoon
I'm wasting my time
I got nothing to do
I'm hanging around
I'm waiting for you
But nothing ever happens and i wonder
It's just another rainy sunday afternoon
I'm wasting my time
I got nothing to do
I'm hanging around
I'm waiting for you
But nothing ever happens and i wonder
i dok si mislim, sto bih jos novo mogla uciniti da probudim sarenilo, sjetim se svega onog sto jos nisam, a trebala sam. I zapece me savjest. Jer, koliko god sivo bilo, to stoji u obliku prasine i mora biti rijeseno. Ne mogu dalje dok ju ne pobrisem. Sve se bojim uzudenja nakon sto zablista povrsina. Da nisam ovoliko plaha, ne bih strahovala od takvih tsunamija osjecaja, jer oni zapravo nose nesto dobro, nesto divno. Znam da ce mi srce zatitrati. Izmedu svega ostalog, zivim za trenutke kada se lane u meni povlaci, i kada nastupi onaj unutarnji, jaki dio mene. Ponekad se izmjenjuju periodicno, no, pojedini periodi ponekad potraju… Volim i lane, ali mozda malo vise volim ovaj drugi dio sebe, jer on me cini nadmocnom, on cini da letim.
Ljudi misle da me poznaju…
Post je objavljen 23.01.2006. u 18:57 sati.